Dok ona kuha, ja pjesme pisem – na sarmu mislim i za nju disem…
Sarma je meni najdraža hrana,
Za mene to je klopa bez mana.
Miješano meso u listu zelja,
Smotano lijepo i eto veselja.
Sarma je prava nakon par dana
Kad mast se skupi na njoj izvana,
Curi niz bradu juhica fina
Odbaciš pribor, ždereš kao svinja.
Po cijeli dan žena me grdi
Da samo jedem, spavam i prdim.
Za one stvari, tako joj drage,
Ja više nemam ni volje ni snage
Meni se iskreno više ni neda
Toliko znojiti iz nekog reda.
I nije me briga što ona melje,
Čim nekud ode, ja vadim zelje.
Nesto k’o sarma srce mi želi,
Sarma je ono što me veseli.
(Autor nepoznat)
