Županjska kazališta visoko podigla ljestvicu. Tri županjska kazališta, tri premijere. Gostuju širom Hrvatske, a i šire. Glumci su postali najbolji županjski ambasadori. Domaće je domaće, i autori predstava su Županjci. Hrabro do daske. Više o kazalištima na njihovim fejs stranicama
Gradsko amatersko kazalište Županja – GAK (poveznica)
Mrak Teatar (poveznica)
Saksib Kazalište Talija Županja (poveznica)
ŠKRIPE DASKE NA SVE STRANE
Mladi i stari igraju na sve strane. Igraju različite igre. Muče se i vesele u traženju, propitivanju, stvaranju. Školarci imaju priliku odigrati svoje korake na pravim daskama, nastaviti razvijati sve ono što su radili na dramskim / literarnim sekcijama u svojim školama. Ima i publike. Sigurno se puno zvijezda moralo poklopiti, da bi ovoliko glumačkih zvjezdica stvorili zvjezdani trenutak u Županji. Kazališna kritika govori o pojedinoj predstavi, a na ovom mjestu nekoliko zapažanja o županjskim odnosima.
KAZALIŠNI BUM
Tri aktivna kazališta sigurno su BUM u Županji. Kakvu podršku im pruža gradska vlast? Kada se glumci razviju, sazriju, krenu svojim putem, onda su – posvađane „babe“. Tako to govori županjski gradonačelnik. Kada nogometaši promijene klub, onda su oni „pojačanje“ koje će omogućiti klubu da se vine u visine, tamo gdje im je i mjesto. Većina ih promjeni 5-6 klubova, u neke klubove se vraćaju/odlaze više puta. Oni nisu posvađane „babe“? Umjesto podrške, bilo kojoj ekipi koja okuplja djecu, mlade i stare, omalovažavanje i vrijeđanje. Po čemu je nogometni klub vrjedniji od kazališne grupe, po čemu je manje vrijedno jedno kazalište od drugog? Najjednostavnije bi bilo dekretom odrediti da u gradu može djelovati najviše 1,99 kazališta. A što ako se pojavi četvrta grupa Županjaca koja želi na daskama nešto poručiti.
ULAGATI U STOLICE ILI U LJUDE
Uređenje kina Mladost je primjer promašenog trošenja novca. To je i primjer nerazumijevanja današnjih potreba izvedbenih umjetnosti. Pristup društvenih domova je iz vremena prije 50 – 60 godina. Od tada se štošta promijenilo. Danas dizati podij kina za desetak centimetara kako bi bilo …olakšano praćenje kazališnih predstava, manifestacija i kinopredstava… je vrijeđanje inteligencije. Možda je tih desetak centimetara bitno samo za muški ego. Prevaziđeno je fiksiranje stolica i na taj način ograničavanje prostora za događanja. Oprema prostora treba biti fleksibilna. Prilagođavati se predstavama, a ne obratno. Stolice se trebaju moći pomicati, u funkciji događanja ili se trebaju moći maknuti iz prostora. Danas se pozornica može presložiti u nivo poda dok si reko keks. O tome se radi. Prostor treba biti višenamjenski. Da se koristi za različita događanja. I za izložbe, sajmove, probe svih vrsta plesača/vježbača/stolno tenisača… bendova… nastupa…
TKO TO SJEDI U PRVIM REDOVIMA
Sjedenje u prvim redovima je najlošije mjesto za gledanje predstave. Predstave se ne prave da se najbolje vide iz prvog reda. Kino predstavu iz prvog reda gledaju samo oni koji su zadnji došli, pa nema više mjesta. Zašto su onda političari u prvim redovima? Možda je razlog transparentan, da se pokažu, slikaju… Neka kazališta rade s gradskim kunama, neka rade i bez kuna. Da se gradske službe uključe pa organiziraju podršku kroz Centar za kulturu ili nešto slično, edukacije… Ni slučajno, sigurno je sigurno, podjeli pa vladaj.
VEZA GLUMACA I NOGOMETAŠA
Mora se priznati. Nogometaši su bolji glumci – nego što su glumci nogometaši. Koliko ste samo puta vidjeli maestralnu točku čuđenja, koju izvode nogometaši, kada im sudac svira prekršaj. Ko? … ja? … faul?… ni slučajno? … Glumci moraju danima vježbati takvu točku. Zato se valjda nogometaše plaća kada ih se dovode u Županju, kao pojačanje. Glumci se ne plaćaju. Oni se muče i s glumom, s mukom stvaranja. Nemaju džoker potez, napucaj loptu u kukuruze. Je li lakše prvi puta izaći na pozornicu ili na nogometni teren? Nezaboravno je jedno i drugo. Razlika je u nastavku, za neke ima gradskih novaca, za neke nema.
Slobodan Obradović