RADNIČKA ODMARALIŠTA – SAMO USPOMENE

Sad ću ja kao ovi sa županjac neta Jeste li znali?… Naravno to se odnosi na ove mlađe poslijeratne generacije… dakle jeste li znali da je nekada godišnji odmor na našem Jadranu za županjce bio nešto sasvim normalno? I to redovito, svake godine! Danas to više nije normalno da jedna prosječna radnička obitelj može otići 10 dana na more. Pogotovo ne u Županji. Jednostavno većina nas si to više ne može priuštiti. Nekada davno radni narod županjske Posavine organizirano je odlazio i boravio na moru preko radničkih odmarališta. Gotovo svako poduzeće i firma u Županji imalo je svoje takozvano odmaralište negdje na obali. Radničkih odmarališta više nema ni u statistikama. Bilo pa prošlo. Prije je na moru bilo 90 % domaćih gostiju, a 10 % stranih. Sada je obratno, ne računajući domaću sezonsku radnu snagu. 

BIOGRAD, MAKARSKA, ROGOZNICA, VODICE…

Najduže je radilo odmaralište Kombinata. Djeca dolazila na ljetovanje u Makarsku s roditeljima, a nakon 20-ak godina dolazili sa svojom djecom u iste kuće, kod istih gazda. Hrana u odmaralištu prvoklasna, domaći kuhari, zajedničke blagovaonice, šala, smijeh… 

Ljetovali izvađači i na Otoku mladosti. Sami, daleko od očiju roditelja, odlično društvo i uspomene za cijeli život…

Šećerana sama izgradila odmaralište u Vodicama, nešto platili, nešto šećeranski majstori napravili i eto rezultata. Putovalo se autobusima vlakom ili čak u osobnom aranžmanu stojadinima i fićama. Dugo se putovalo, i do 10 sati. U smjenama po 10 dana. Tko li se danas sladi u šećeranskom odmaralištu? Događanja koja bi mogla prepričati osoblje Kristala niti u Županjac.net ne bi stala, a nešto samo uz oznaku: ne preporuča se za djecu… 

I Posavina je imala svoje odmaralište, ali ga i profućkala. Tamo negdje na prijelazu 70-ih i 80-ih godina radnici trgovačke radne organizacije Posavina, kupili su i obnovili stambenu zgradu u Rogoznici te je preuredili u radničko odmaralište. Nije to bilo nešto posebno luksuzna vila ali zato vrlo dobro posjećena i popularna. Nakon privatizacije i propasti Posavine, još uvijek su nesredjen i pravno imovinski odnosi tako da ta zgrada u Rogoznici propada. Na ovim fotografijama koje su napravljene ove 2022. godine možete vidjeti kako sad trenutno izgleda to nekada vrlo popularno odmaralište.

Jedino je Gradsko društvo crvenog križa Županje održalo i unaprijedilo svoje odmaralište u Rogoznici.

Fotografije oživljavaju uspomene. To nam ne mogu oduzeti niti najveći majstori privatizacije.

ODMARALIŠTE CRVENGO KRIŽA U ROGOZNICI

Nakon što su „poslovni ljudi“ i političari potopili županjska odmarališta ostalo je raditi samo odmaralište Crvenog križa u Rogoznici. Više se ne mora niti naučiti plivati u školi. Srećom tu je i škola plivanja u Rogoznici. Iako im je to samo jedna od djelatnosti, sigurno „odrade“ više turista nego turistička zajednica Županja. Kroz to odmaralište prošlo je nebrojeno puno djece iz cijele županjske Posavine. Mnoga od te djece su zahvaljujući tom odmaralištu prvi puta vidjeli more ili naučili plivati.

Nadležnost crvenog križ je cijela Županjska Posavina. Mogli bi lokalni političari zajedno sjesti pa dogovoriti barem jednu smjenu djece. Pomoći u organizaciji tematskih kampova, npr. tamburaša, za koju godinu bi dolazile grupe izvan Hrvatske, svi vole naše toplo plavo more. Ali to su opet samo moje fiks ideje…

TURISTIČKA ZAJEDNICA – BEZ TURISTA

Nije turizam predstavljati svoje domaće proizvode, svojim domaćim ljudima, na svom domaćem terenu. Turizam je gospodarska djelatnost, a Turistička zajednica Županje se tima ne bavi. Koja i kolika je korist od turističke zajednice? Nije dovoljna samo priča o promociji već i rezultat te promocije. Koliko je turista došlo u Županu na konto te promocije, koliko je povećan financijski promet? Naša Turistička zajednica se bavi sajmovima, koncertima, manifestacijama…. To je posao turističke zajednice, ali na moru, jer to koriste turisti. Kod nas, ne, jer nema turista.     

Svako selo bi osnovalo svoju turističku organizaciju, a turista nema. Jedna bi turistička zajednica bila dovoljna za Županjsku Posavinu, al tko bi bio direktor, stručnjak ili uhljeb – i iz koje stranke?

KAKO NA MORE?

Grad bi trebao pomoći svojim građanima. Grad mi trebao pomoći zainteresiranim organizatorima ljetovanja. Kako? Vjerojatno bi se našlo nekakvo rješenje u razgovoru između onih koji nude smještaj, hranu, prijevoz i zainteresiranih organizacija npr. udruga, umirovljenika, i Grada kao koordinatora.

Od sadašnjih putovanja županjskih delegacija po sajmovima u Bosni nema turizma. Niti će tko od njih nama doći, niti će tko od nas tamo otići. Koliko vremena i novca je potrošila gradska delegacija na putovanje po Bosni taman su mogli nešto konkretno organizirati za Županjce i susjede. 

Računica je jednostavna. Ako za auto prijevoznika organiziraš jedan autobus za putovanje na more to je sigurno jeftinije nego kada 50 ljudi ide svako o svom aranžmanu. 

Ako se kod iznajmljivača smještaja na moru dogovori smještaj za 50 turista onda je i taj smještaj jeftiniji.   

Selo na obali ima veći broj noćenja od cijele Vukovarsko-srijemske županije. Treba znati što ti je posao i  gdje ti je mjesto. 

Jedno gradsko i 8 općinskih vijeća. To je cirka oko 100 vijećnika. Ajde vijećnici, gradski i općinski, organizirajte nešto barem za djecu i mlade…

Slobodan Obradović