Poznata je i po proizvodnji dužica za izradu barrique bačvi u kojima dozrijeva kvalitetno vino, a koje se u tu svrhu mogu koristiti najviše dva puta. Upošljava 25 djelatnika, s prosječnom plaćom od 3.380 kuna, i u prošloj je godini poslovala pozitivno, ostvarivši prihod od 14,18 milijuna kuna.
Za razliku od Šiške, tvrtki Alpi Aviation d.o.o., koja proizvodi ultralake avione, a koju je Ćošković osnovao s talijanskim partnerom, recesija je u 2011. donijela probleme s plasmanom proizvoda.
– Nismo se predali, investirali smo 1,4 milijuna kuna u novu halu od tisuću četvornih metara i prošle godine počeli raditi kompletan avion, s ugrađenim motorom, spreman za polijetanje. U 2011. proizveli smo ih 11 – rekao je Ćošković.
Vjeruje da će plasman ubrzo ponovno krenuti i da bi se, uz postojeće europsko, uskoro trebalo otvoriti tržište Rusije, Brazila i Novog Zelanda. Uz dvosjede Pioneer 200 i Pioneer 300, dobiven je i certifikat za četverosjed, Pioneer 400. Cijene dvosjeda kreću se oko 40, a četverosjeda 80 tisuća eura, a potencijalni kupci prvenstveno su poslovni ljudi iz razvijenih država kojima je avion danas postao uobičajeno prijevozno sredstvo. Osnovna drvena konstrukcija aviona, izrađena od rezonantne smreke, umeće se u plastične odljevke posebno napravljene za krila i trup, a potom se ugrađuje motor i upravljačka ploča. U neposrednoj blizini proizvodnog pogona uređena je i pista za isporuku aviona.
Ćošković je ukazao i na problem nepostojanja zakonske regulative za ultralake avione, zbog čega ih u Hrvatskoj ne mogu registrirati. Jedino je rješenje je da se avioni izvezu u Italiju, a potom ponovno uvezu u Hrvatsku i registriraju na temelju uvozne carinske deklaracije. Župan je sa suradnicima obišao i tvrtku Šišarka u županjskoj poduzetničkoj zoni koja proizvodi pelet, a s poslovanjem tvrtke upoznao ga je direktor Ivan Ćošković.
ŠIŠKA NE MOŽE DO KVALITETNIH TRUPACA
Vlasnik i direktor Šiške Mijo Ćošković ističe da čak 70 posto troškova odlazi na trupce i energente, te da ulaže ogromne napore kako bi zadržao uspješan trend poslovanja i sačuvao sva radna mjesta. Kao najveći problem istaknuo je nemogućnost osiguranja dostatnih količina kvalitetnih trupaca. Dugoročni ugovori s Hrvatskim šumama – Upravom šuma Vinkovci za Šišku bi značili povećanje proizvodnje te upošljavanje novih ljudi. Interes kupaca je velik, ali se svim narudžbama ne može udovoljiti zbog nedostatka sirovine. Stoga se za pomoć obratio županu Božu Galiću, zamolivši ga i za potporu u rješavanju prilaznog puta proizvodnim pogonima i gradnju javne rasvjete u tom dijelu Štitara. Ustvrdio je da kao poduzetnik koji već 20 godina redovito izmiruje sve obveze prema državi, dobavljačima i radnicima ima pravo tražiti osnovnu infrastrukturnu opremljenost.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
