- Jeste se odmorili?
- Neeee!
Tako ćemo mi i učitelji razmijeniti pozdrave u ponedjeljak.
Blagdani i zimski odmor izmiču, a naša kartica je istekla. Tri tjedna su prošla tako brzo. Ovoga je puta sat išao brže nego inače pa nam opet nije udovoljio. I sada pripremamo torbe, knjige i prisjećamo se zadaća i zaduženja koja smo dobili, ali eto, zaboravili. Zima je sve jača, snijeg je ipak odlučio pasti pa te nekako odbija od škole, a onda se opet sjetiš da ti se ne bi išlo u školu ni da sunce sja. Jednostavno, škola je škola! Radije idemo u školu radi prijatelja nego radi znanja. Nije baš da nam praznici nisu valjali, odmor se ipak mogao osjetiti.
Od 23.12. krenula su izležavanja, fotografiranje i ono najvažnije, jelo! Spavanje je kod nekih bilo i do 11 sati, doručak smo često spojili s ručkom. Tako su se tokom dana trpali kolači, a za ručak i večeru komadi svakojakih torti. Darovi su stizali i prije Božića pa bi osvanule slike na Instagramu. Uživalo se u ispunjenim željama. Za Novu godinu većinom se išlo negdje drugdje prespavati, tako sam i ja. Sve je bilo odlično. Spoznaš da je najljepše biti uz drage ljude. Samo ponekad nešto zna iskrsnuti, tako smo se ja i moja prijateljica malkoc prehladile,a usput mi je nešto upalo u oko. Tako sam tri dana bila na „bolovanju“. Onda shvatiš kako je već drugi tjedan tu, ujedno i predzadnji. Postajalo je sve hladnije, a ja sam sve više razmišljala da i Buci kupim pulover, a on me nije htio ni pogledati. Novci su se od Božića samo slagali na hrpicu i tražio se način potrošnje, točnije predmet potrošnje. I tako, dok si trepnuo eto i trećeg tjedna. Svi se nekako pribojavamo, ali želimo i dobro potrošiti te zadnje dane. Obradovao nas je i posjet naše ptice selice iz Njemačke. Naš razredni prijatelj Marko Antonije otišao je na kraju četvrtog razreda u Njemačku. Redovito nas posjećuje i uvijek donese najnovije milka čokolade. Ekipa se okupila te smo svi zajedno išli na pizzu te slušali njegovo iskustvo o njemačkoj školi. Pratili su ga i naši tužni uzdasi jer smo znali da se mi moramo vratiti u našu školu, a ne u onu iz snova. S uzdasima swmo ispratili i naše Babogredce. Pale su simpatije pa je nekima rastanak bio jako dirljiv.Praznici nisu bili samo izležavanje. Išli smo na treninge košarke, prijateljica se iskušala i u suđenju na utakmici,bilo je malo pomaganja oko matematike i još nekih predmeta, Ja sam uspjela otputovati kratko do Zagreba. Lijepo je bilo promijeniti okolinu, upoznati grad koji drukčije diše. Buci je također stigao darak pa smo svi sretni i zadovoljni. I sada već pravim planove u glavi za novo polugodište. Treba otvoriti knjige pa se sjetiti da smo i te lekcije radili. Opet dolazi susret s prijateljima u ponedjeljak te će se i ta neobjašnjiva tuga i umor razbiti. Jedni druge ćemo podsjetiti i na lektire, koje su kod većine skupljale prašinu. Neke su pročitane, ali više onako preko volje. Nije loše malo se pročistit od TV-a i mobitela.
Kakav bio i koliko god trajao, bitno je da je odmor svima dobrodošao. I nemojte se gristi što ste malo duže spavali. Važno je vratiti se smjelo svojim obvezama i do novih dana odmora pomalo zagrijavati stolac. Tada će vrijeme prolaziti brže i korisnije. Odmah pri kraju siječnja čekaju nas prva školska natjecanja. U našoj su školi ona uvijek poticajna i sudjeluje mnogo učenika na toj prvoj razini. Oni najuspješniji idu dalje. Ni njih nije zanemariv broj. Bit ćemo domaćini scenskom Lidranu i još nekim natjecanjima. Lijepo je družiti se, ali i pobjeđivati.
Za kraj, evo nekoliko zimskih pjesama pa uživajte u natječaju za najsnješka i u zimskim radostima. Pročitajte ih svojem braci ili seki koji još ne idu u školu.
Usput, znate li da je riječ pahulja jedna od najpoetskijih riječi u hrvatskome jeziku? !
Vaša Nina
Nina Matanović 7.razred
OŠ Mate Lovraka Županja
JOSIP MILAKOVIĆ, PRŠI SNIJEŽAK
Zimsko veče. Selo malo.
Nad seocem pršit stalo.
Prši sniježak pahuljama,
B’jeleć krove kolibama.
Napalo ga sila tušta,
A na zemlju noć se spušta.
Nigdje glasa, ćuha nema,
Sve već spava, sve već drijema.
A kolibe one male
Kano da su bliže stale.
Kano da su zagrljene,
Da ne smrznu osamljene.
GUSTAV KRKLEC, PRVI SNIJEG
Sve je bijelo, sve je bijelo:
grad i selo, polje, gaj.
Cijelog dana, veče cijelo
svud se blista bijeli sjaj.
Bijela breza, bijela staza,
bijela zvijezda, bijeli cvijet,
bijela brada djeda Mraza,
svud pahulja bijelih let.
Sve je bijelo, sve je bijelo:
bijela rijeka, bijeli brijeg.
Cijelog dana, veče cijelo
tiho sipi prvi snijeg.
MIRNA GRBEC, PAHULJICE
Još iz visine
smjer odaberu:
crkvicu neku
Il` vitku jelu,
pa žurno jurnu
k željenom cilju
i podare mu
svoju bjelinu.
Neke će od njih
vjetar smesti
i naći će se
dolje, na cesti…
A nestašna jedna
(to je posebna priča)…
Blista na vrhu tvoga nosića!
ZLATA KOLARIĆ-KIŠUR, SNJEŽNE PAHULJICE
Cijelu noć su pahuljice,
Tkale bijele košuljice,
Obukle su cijelo selo,
U svečano ruho bijelo.
Zavijale šumske staze,
Kojim plahe zvijeri gaze,
Zatrpale vrata Žući,
Na njegovoj pasjoj kući.
JOSIPA FRANJIĆ RADULOVIĆ, SNJEŠKO
Od bijelog snijega
na vrhu brijega
stoji sa smješkom
naš mali snješko.
Oči su mu crne
mrkva mu je nos,
dali smo mu cipele
da ne bude bos.
Na glavi mu lonac
kao šešir stoji,
oko vrata ima šal
i zime se ne boji.
U rukama svojim
on drži metlu
i k’o zvijezda blista
na večernjem svjetlu!
STANISLAV FEMENIĆ, ZIMSKO JUTRO
Na oknu je procvao
ledeni cvijet,
pahulja nježnih
promatram let.
U krošnji staroj
vjetar je ljut,
u bijelo obučen
obližnji put.
Evo, i Snješko
pored puta,
otresa pahulje
s kaputa…
Izbor pjesama:
Nina Matanović 7. razred
OŠ Mate Lovraka Županja
