Županjska zimska bajka, koja je prvi put oživjela na našem trgu, ugrijala je svoje sugrađane i razbudila nas iz zimskog sna. Ta zadnja dva tjedna mjeseca prosinca zaista su izgledala lijepo, čak i bez snijega. Članovi udruge Urban Fest danima su ukrašavali drvene ograde, uređivali prostor…i navukli na sebe brojne prigovore zbog gramatičkih nepravilnosti na plakatima. Ali, na greškama se uči i vjerujem da će cijela ta ekipa, zahvaljujući propustima i pohvalama, biti još spremnija za izazove neke nove bajke. Uostalom, tako je i sa svima nama, čitateljima ovog portala. Čitav život učimo i nema među nama onoga koji se nikada nije našao na meti nekog kritičara. Naše odjevanje, stil života, izbor partnera…sve što radimo uvijek netko promatra i donosi svoj sud. Ponekad je to šef, supružnik ili komšinica. Svi smo postali stručnjaci za tuđe živote, ali kad treba prosuditi o vlastitim postupcima, onda ne vidimo nikakve nedostatke. Ponekad se ponašamo kao zlobne polusestre, veselimo se tuđem neuspjehu i jedni drugima podmećemo nogu. Mnogo je korisnije uložiti svoje vrijeme u ono što volimo, usput čak i pogriješiti, ali nastaviti dalje. Društvo s trga upravo je to i učinilo. Njihov entuzijazam bio je opipljiv. Marljivo su radili, složni kao u bajci i trud im se isplatio. Darovali su nam svoju maštu. Bilo je tu prodavača rukotvorina, malih obrta sa svojim proizvodima, pjevača i plesača. Održavale su se radionice naših Golubova, djeca su recitirala, kuhalo se vino, pekle palačinke i plesalo uz poznate nam pjesme. Božićni običaji našeg kraja pred svjetlom reflektora, akustične svirke pored okićenog bora i rock koncerti izvukli su ljude iz toplih domova na svježi zimski zrak. Na čašicu razgovora i malo zabave. Pod vedrim nebom uživalo se i u novogodišnjem vatrometu, a sa prvim jutrom 2017. godine završila je Županjska zimska bajka. Nekoliko dana nakon toga na scenu je došla druga priča. Pao je snijeg. Kao i uvijek, većina odraslih tada razmišlja o svemu ostalom, samo ne o kristalićima pahulja. Njih su najradosnije prihvatili najmlađi članovi naših obitelji. Naša djeca. I u toj dječjoj iskrenosti krije se sva čarolija. Djeca vole snjegoviće, vole zimu, ali i ljeto i sladoled. I bajke!
Ako ste bili sretno dijete, vaši roditelji i bližnji sigurno su vam čitali bajke. Zajedno ste listali slikovnice, a oni su vam pričali priče o čarobnim svjetovima, udaljenim dvorcima i neobičnim životinjama. Bakin glas je jedan tren glumio strašnog vuka, a drugi se pretvarao u nježni glas malene djevojčice. Zamišljali ste sedam patuljaka na njihovom putu u rudnik, jabuke ste gutali slasno kao pravi borac protiv nepravde, a mrvice kruha nakon obiteljskog ručka bi vas podsjetile na nepromišljenost Ivice i Marice. Moj najdraži dječji junak bio je – Ježurka Ježić. Obožavala sam taj maleni lik koji po šumi luta i strašno sam se ljutila na lisicu. Zapravo, bilo mi je žao što nije shvaćala zašto jež voli kućicu svoju. No, liste popularnih bajki s vremenom se mijenjaju i svaka nova generacija ima svoje junake, ali poruke koje nose uvijek ostaju iste. ´Dobro je biti dobar´ samo je jedna od moralnih lekcija koju djeca nauče na stranicama neke slikovnice. Kroz zgode i nezgode glavnih junaka naši mališani brzo shvate da život ne čine samo sretni trenuci. Ružne stvari se događaju svima i djeca se, čitajući bajke, mogu pripremiti i za takve životne scenarije. Jasno im se ocrtavaju posljedice odluka i djela pojedinih likova, razvija im se mašta, ali i kritičko razmišljanje. U bajkama se skriva slika stvarnog svijeta i kao takve, izvrstan su putokaz. Čak i nama odraslima, koji, s vremena na vrijeme, zaboravimo koliko je čaroban naš život. Ponekad ne vidimo ljepotu s kojom smo okruženi, ali zato ju djeca vrlo dobro poznaju. Pahulja na nosu, predenje mačke, jagode u torti, zagrljaji i topla deka samo su neke od svakodnevnih malih radosti. Pomaganje prijatelju, smijeh, zajednički rad i marljivost su drugi dio te priče.
Hoćemo li, kad odrastemo, u sebi zadržati taj dječji duh ili ćemo živjeti kao da ništa oko nas nije čudesno, ovisi samo o nama. Znam da to nije lagan zadatak. Nekad nam život servira samo bundeve i tada nam je lakše ponašati se kao zla vještica, nego ustrajati u nadi, ali ne bismo smjeli prestati vjerovati u dobro. Kakva bi to pouka bila našoj djeci, koja upijaju svaki naš pokret, kada bismo odustali. Uostalom, zašto im u djetinjstvu serviramo priču o pobjedi dobra nad zlom, ako u to ne vjerujemo? Način na koji se ponašaju odrasli prenosi se i na klince. Vrijednosti koje ih naučimo dok su maleni, pratit će ih cijeli život. Riječi koje im danas govorimo, sutra će biti njihova savjest. U ovoj velikoj mreži života međusobno smo povezani i htjeli mi prihvatiti tu odgovornost ili ne, svakog dana ispisujemo priču koju će buduće generacije čitati. Zbog toga su bajke iznimno važne, jer čitajući bajke, ne čitamo samo priče za malu djecu, već i hvalospjev najvažnijim ljudskim vrlinama. Dobroti i ljubavi. Bez njih niti jedan ljudski život ne bi imao sretan kraj.
Viktorija Majačić