U Muzeju je sačuvano i izloženo bogatstvo tradicije organiziranoga šumarstva – izlošci svjedoče o povijesti i razvoju šumarstva – te alati koji pokazuju kako se nekada radilo, a kako se radi danas. Dio muzeja je i bogata zbirka slika Josipa Babogredca koji ju je kao svoju ostavštinu poklonio selu. S bogatstvom flore i faune spačvanskoga bazena uz koji se veže nadaleko poznata kvaliteta slavonske hrastovine, zornim prikazima vrsta drveća, njihovih presjeka i plodova, ogledno je mjesto za obrazovanje učenika i svih ljubitelja prirode.
Stoga nije ni čudo što su upravo Bošnjaci uvršteni u turistički itinerer projekta „Moja lijepa Slavonija kraj Save“, u sklopu kojega će učenicima iz svih krajeva Hrvatske biti predstavljeni bogati turistički potencijali – spačvanska šuma hrasta lužnjaka, tradicijska obiteljska i turistička gospodarstva i kulturno-povijesne znamenitosti. Šumarski muzej bit će jedno od odredišta organiziranih turističkih posjeta. Predstavnike turističkih zajednica Slavonskog Broda i Županje te njihove goste kroz Muzej je proveo diplomirani inženjer šumarstva Antun Leaković i na vrlo zanimljiv način iscrpno ih informirao o svemu izloženome.
– Bila nam je želja pokazati sve alate koji su se koristili u povijesti šumarstva i sačuvati od zaborava dio šumarske povijesti, vrijednosti hrasta lužnjaka i prikazati razvoj šumarstva na ovim prostorima – rekao je Leaković. Podsjetio je na to kako priča o organiziranom šumarstvu počinje prije više od 250 godina, a 1756. godine Marija Terezija donijela je prvi zakon, takozvana pravila o ponašanju u šumi. Na tim prostorima, napomenuo je, nekada se živjelo od šumarstva, domaći ljudi su bili kirijaši, izvlačili su drva, a ondje su se sjatili i svi ostali, iz drugih dijelova Hrvatske, ali i Englezi, Francuzi, Austrijanci, i svatko je znao svoj posao – jedni su sjekli, drugi izvlačili, a gospoda su trupce odvlačili.
– Po slavonskom hrastu bili smo poznati u cijelome svijetu, svi su znali za nas, pa i parlament u Budimpešti kompletno je napravljen od naše hrastovine, što dovoljno govori o njenoj kvaliteti – zaključio je Leaković. A od kirijanja se nekada dobro zarađivalo i sve priče o eksploataciji šuma vrtjele su se – oko dukata! – I ovi naši dukati koje današnje djevojke i snaše nose potječu uglavnom iz šume, a manje iz poljoprivrede, o čemu najbolje govori i poslovica ‘Oranje – varanje, kirija – gotov novac!’ Nije tada bilo: ‘Doći će dika s njive pa će me darivat’, nego se govorilo: ‘Kad se dika iz kirije vrati, on će mene darivati!’ I dika je darivao, i to, bome, u dukatima! – kazao je Leaković.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
