Neko jutro, ovih dana, neki moji insajderi upozoriše me – znajući da ja ujutro niti slučajno ne gledam televiziju – dojaviše mi da ukjljučim TV jer će odmah iza devet sati u „Dobrom jutru“ biti i prilog o županjskom slikaru, mome prijatelju – Zlatku KOKANOVIĆU. – Hajde rekoh da vidimo o čemu će biti i kako će izgledati TV-prilog i sâm moj prijatelj Kokan !
Ukratko rečeno, obzirom na karakter emisije i vrijeme emitiranja – i prilog, i Kokan bijahu sasvim solidni. Sasvim solidni! – Kokan samosvojan, vrlo uvjerljiv, samopuzdan svojim nastupom „spasio“ je novinarčeka jer da on – Kokan – nije bio takav, prilog bi bio nikakav. Fino je Kokanović objasnio svoje slikarsko umijeće i djela (slike) rađene u tehnici ulja na staklu. Govorio je razgovjetno i sustavno o svom slikarstvu, slikama i karakterističnoj tehnici rada s uljanim bojama na staklu. Ja sam mu međutim našao „dlaku u jajetu“ jer je opetovano u dva navrata imao onaj gaf u smislu „cca, oko“, rekao je naime u dva navrata: „negdje sedamdesetak“, – jer, ako je već sedamdesetak onda ne treba ono „negdje“. (Eto ti ná Kokane.)
Ali, šalu na stranu – ima tu i jedna malo ozbiljnija stvar, a rekao ju je i sam Kokanović. – Slikanje na staklu slavonskih motiva u maniri naivnog slikarskog izričaja!? – Zapravo, objektivno, realno i jest činjenica da osim Kokanovića NITKO u Slavoniji ne prakticira slikanje na staklu iako ima bezbroj amatera i poluamatera koji slikaju slavonske motive mrtve prirode i pejsaže „naivnostičkim“ likovnim, slikarskim izričajem – ali nitko osim njega, Kokanovića, ne radi to u tehnici ulja na staklu. – I sâm Kokan mi je u prijateljskom komentiranju TV priloga to na neki način potvrdio.- Šteta. Velika šteta.
Dakle, slikanje tehnikom ulja na staklu NIJE UOBIČAJENO – tko zna iz kojih razloga – u slavonskom slikarskom izričaju pa je (možda) zato Kokanovićev ukupan, dugotrajan i plodonosan slikarski rad objektivno puno većeg značaja!!!
Pa se ja onda u svemu tome pitam dvije stvari: zašto nije učinio ništa, ili je učinio malo toga da na mnogobrojnim likovnim kolonijama nije na nekoga kolegu „prenio“ tu čarobnu tehniku slikarskog izričaja pa će njegove (Kokanove) slike za nekoliko- malo više godina – postati pravi slikarski rariteti i ja ću biti bogat jer imam čak tri Kokanovićeve slike od kojih su dvije iz njegovog najranijeg slikarskog razdoblja!!!
Zbog druge stvari koju se ja pitam, a evo i komentiram jest i osobni i objektivni – žâl zašto u svom dugogodišnjem „slikarenju“ nije napravio niti jedan vitrâž na nekoj sakralnoj građevini (crkvi ili barem kapelici) da ostane JAVNO za vijeke vjekova znamen na njega kao slikara osobno. Uostalom, Kokane (!) još imaš vremena i to napravi!!!
KRAJ – THE END.
