Od 1901. stoji ponosno
Obavlja svoj posao efikasno.
Bila je moćna željeznička carica,
Županjska najveća prometnica.
Kao srce neumorno kucala,
Vlakove dočekala i poslala,
Nas putnike i robu,
Otpremila i nazad primila.
Auti su rijetkost bili.
Autobus jako rijedak i skup.
Vlakovi su bili spas,
U škole ili na posao vozili su nas.
Zgrada stanice krasna,
Šenbrun stila i boje,
Poznati zaštitni znak
Austro-Ugarske Monarhije.
Uvijek je stajala odvažna,
Svjesna da je jako važna.
U čekaonici bila peć velika,
Crna, napravljena od čelika.
Preko zime vatra gorijela,
Od patnje spasila duše i tijela.
Tamo, s lijeve strane
Bila je bašča, povelika.
Puna povrća i cvijeća,
Šefa stanice supruge ponos i dika.
Na desno mala zgradica,
S dva zahoda, čučavca.
Naravno bez papira.
Ušao si bez ikakvog dodira.
Parna lokomotiva vukla je stari vlak.
Iza sebe ostavljala dima oblak.
Tamo od neke godine,
Došao je novi, lakši, šinobus.
Pokretao ga je dizel motor,
Nježniji i tiši operator.
Stotine ljudi su svaki dan
Prošli kroz stanicu.
Do tamo i nazad kući
Transport je bio cipelcug.
Samo neki bicikle imali.
Šećerancima blizu,lako.
Drugima ne baš tako.
Četiri godine duge,
Skoro svaki dan
Ujutro i navečer
Ja u Vinkovce,
Ja nazad u Županju.
Bilo je to vrijeme druženja
Mene, stanice i pruge.
Stanico, dobro jutro i doviđenja.
Stanico, dobro veče i laku noć.
Već sutra ja ću ti opet doć.
Ispred stanice na ćošku
Bio je zlatar Iljkić.
Vrata i prozor iza rešetaka,
Čuvali dragulje i nakit od zlata.
Iljkić je bio majstor svoga zanata.
Samo malo ispred
Nešto drugačije, ali važno,
Bila je –Gostionica-,
Željezničara i muških putnika spasiteljica.
Posebno u hladne, kišne i snježne dane
Kuhano vino i šljivovica,
Od doktora propisano,
Ali samo jedna čašica.
Ono je bilo zlatno doba.
Ja sam svjedok bila,
Od 1971.,
Meni sjećanja mila.
Od 1971. vremena se promijenila.
Mnogi ljudi aute stekli,
U Županji se otvorile dodatne škole.
Potreba za vlakom otišla dole.
Nekad vlakova puno, bez broja,
Što putničkih što teretnih.
Sada je pojava gdje koja.
Ovo su mi ljudi rekli.
I sama sam vidjela
Kada sam Županju posjetila.
Stanica je sada puno starija.
Još uvijek lijepa.
Manje bučnija,
Ne manje časnija,
Puna memorija.
Ruža Bučak-Ružica Dabić
