Slavuj Slavonije
Odletjeo je u naručju
Izlazećeg sunca,
Iz staroga kraja
Do novog, vječnog, blistavog raja.
Dali je usput
Preletio svoje staro gnijezdo,
Svoj rodni Osijek?
Da. Sigurno.
Osijek ga čekao,
Sa zvukom “Otiš’o je s mirisama jutra”ispratio.
Drugi slavuji
Će se vratiti poslije zime.
Ne ovaj.
Znamo mu ime.
Krunoslav “Kićo” Slabinac,
Naš ponosni Slavonac.
Kad sljedeće proljeće
Slavuji zapjevaju,
Nešto će faliti,
Jedan glas poseban,
Kićin glas čaroban.
Ne može se kupiti,
Ukrasti ili steći,
Niti naučiti.
S njime se rodiš.
S njime živiš.
S njime umreš.
Kićina pjesma je lijek
Za slomljeno srce,
Tugu i tamu.
Najbolji uvijek.
Njegova narodna, slavonska,
Moje srce dira,
Tera me da igram,
Umornom srcu neda mira.
Bile one narodne ili zabavne,
Jednako su voljene,
Kićine pjesme zanosne.
Njegove posjete Australiji,
Svaki put,
Za našu nostalgiju
Bile su bolje nego najbolji Psihoterapeut.
Oproštajni koncert,ovdje,
U Listopadu 2019te
Bio je dirljiv,
Na njegovu karijeru
Za nas divan osvrt.
Ovo su moje
Tri male riječi:
“Kićo hvala ti”
Mi izgubili.
Anđeli dobili.
Ruža Bučak- Ružica Dabić
