Sjedim na verandi.
Pijem čaj.
More gledam.
Što je ono tamo?
O’ to su graciozni, crni labudi.
Danas je voda
sivkastoplave boje.
Kao nebo.
Posve je mirna,bonaca.
Glatka kao staklo.
Stalno se svjetluca.
Ni povjetarca nema.
Sve, baš sve odmara.
Drijema.
Već je jako vruće.
I ptičice se sakrile.
Niti jedna ne cvrkuće.
Jako, jako je sparno.
Vraća me unazad,
u vrijeme davno.
U županjska vruća,
sparna ljeta.
U sjećanju županjskog dijeteta.
Kako smo se hladili?
Sljedeće smo radili.
Rano ujutro , za hlada,
muhe bi istjerali,
A, bilo ih je.
Prozori nisu imali mreže.
Zatvorili ih a i šalufne.
Blažene, drvene.
Klima uređaje nismo imali
i definitivno ne bazene.
Ljudi naše klase
frižidere nisu imali.
Led smo samo
zimi vidjeli.
Sokovi, a pogotovo hladni
nepoznanica su bili.
Voda je bila spas.
Ne kupovna,
već ona iz pipe.
Naravno, najzdravija
za sve nas.
Domaći sladoled,
limunadu ili narančadu
mogao si kupiti
samo kod Albanca,
ako si novac imao.
Tako to nije bilo.
Samo je jedna slastičarna
tada postojala,
u centru Županje.
Za nas Šećerance jako daleko.
Na kraju svijeta
u očima šećeranskog dijeteta.
Nije mi bilo jasno
kako je pravio
limunadu i narančadu?
Limuna i naranči
u Županji nije bilo.
Kako je onda uspio?
Ljudi koji su bunare imali
u njima su lubenice
i drugo hladili.
Mi Šećeranci nismo.
Zidovi naše zgrade
su jako solidni bili.
Stan, a pogotovo špajz
hladnim su držali.
Kada sam bila starija,
ako me je mama pustila,
na Savu sam išla.
Svježinu i zadovoljstvo našla.
Drveće nam dalo
duboki hlad.
Posve dovoljno
kada si zdrav i mlad.
Ona vrućina i sparina
nisu nam smetali.
Bilo nam je lako.
U mladosti to je tako.
Ti dani su bili voljeni.
Još nezaboravljeni.
Život se promijenio.
Klima uređaji
u kućama i automobilima.
Sokova i vode svake vrste,
toplih i hladnih.
Sladoleda ima sada kod kuće,
u dubokom zamrzavaču.
Postalo je obično,
Ne kao nekad, posebno.
Sve je uzeto
zdravo za gotovo.
Ovo zadnje vrijeme
moga života
jest interesantna luka.
Puna blagostanja, zadovoljstva
i duševnog bogatstva.
Evo me opet ovdje,
na verandi.
More je još uvijek
sivkastoplave boje.
Australsku obalu miluje.
Ruža Bučak Dabić