Jutros je u KBC Osijek preminuo bivši županijski župnik Ivan Varoščić
Ivan Varoščić ( 1941. -2022.)
Rođen je u Šumeću 24. siječnja 1941. godine kao deseto od dvanaestero djece svojih sada pokojnih roditelja, Josipa, koji je u crkvi bio zvonar i Ane, koji su bili uzorni roditelji i pobožni vjernici. U svojoj je župi kao mali započeo ministrirati, a tada biti ministrant nije bilo lako jer su misu morali znati na latinskom. No, župnik je ministrante okupljao oko sebe te su se oni u njegovom župnom dvoru osjećali kao u svome. Bio je to i jedan od razloga da se već s 15 godina odlučio za svećenički poziv. Godine 1955. odlazi u Sjemenište u Zagreb, a nakon dvije godine formacije dolazi u Đakovo. Za subđakona tadašnje Đakovačke biskupije zaređen je 19. prosinca 1965., a za đakona 2. siječnja 1966. Za svećenika ga je zaredio 16. siječnja 1966. biskup Stjepan Báuerlein. Mladu misu slavio je 23. siječnja iste godine u svojoj rodnoj župi u Šumeću. Njegovo mladomisničko geslo bilo je: Gospodine, nauči me da ti služim kako zaslužuješ i da ti dajem ne brojeći!, što je u svojih 50 godina svećeništva i opravdao.
Prepoznavši već tada njegove sposobnosti, biskup ga odmah nakon ređenja na prvu službu šalje kao župnika na župu u Jarminu, što je tada bila rijetkost, jer su svi prvo služili kao kapelani. Upozorio ga je da ide u ruševnu kuću, u kojoj nije bilo osnovnih uvjeta za život, no, župljani su ga lijepo prihvatili, brinuli se za njega i pomagali te su zajedno u kratkom vremenu sagradili župni dom. Pokazao se već tada kao veliki graditelj ne samo materijalne crkve nego još više one žive Crkve, što se kroz osamnaestogodišnju župničku službu u Jarmini dalo prepoznati, pa je njegov odlazak iz župe 1984. za sve bio težak i bolan.
Nakon Jarmine dolazi u Županju za župnika župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je župnik od 1984. do 2016. Znakovito je da nijednog dana nije imao kapelana, a postigao je doista mnogo, što on pripisuje jako dobroj suradnji sa svojim suradnicama i vjernicima u župi. Dolaskom u Županju uz pomoć župljana uređuje crkveno dvorište i obnavlja crkvu izvana i iznutra. Svjestan da vjernici moraju imati adekvatan prostor za okupljanja gradi veliki pastoralni centar u kojem je posebno uređena dvorana u kojoj je dosada održano preko stotinu koncerata i raznih kulturnih događanja. Na tome im mogu pozavidjeti mnogi i veći gradovi. Kako mu je u životu primjer bl. Alojzije Stepinac, Pastoralni centar, koji su sagradili u samo godinu dana, posvetio je njemu, a blagoslovio ga je 2007. kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup. U dvorištu je sagradio Crkvu na otvorenom i posvetio je kardinalu Franji Kuhariću. U njemu je 2013. postavio veliki kip sv. pape Ivana Pavla II., kojega je blagoslovio nadbiskup Nikola Eterović. U znak zahvale tim velikim svećenicima našega vremena, sa svojim je župljanima (sa sedamnaest autobusa) hodočastio u Mariju Bistrici, a kasnije i u Rim na papin grob.
Osim što je veliki graditelj materijalne crkve, župnik Varoščić još je veći graditelj „žive“ Crkve što je prepoznatljivo ponajviše po tome što je crkva gotovo svakoga dana puna vjernika, a nedjeljom ih na misi bude oko dvije tisuće. Mnogi su uključeni u zajednice koje djeluju u župi, a ima ih petnaest. Na srcu mu je posebno kateheza koju on, zajedno s vjeroučiteljima vodi, a u koju se rado uključuju mnogobrojna djeca, mladi, odrasli vjernici, a i razne skupine. Posebno je bio prepoznatljiv njegov pastoralni rad u pripravi biskupijske Sinode, kada je njegova župa ostvarila najveći broj susreta, što je na slavlju istaknuo i generalni vikar Ćurić te dodao kako je slavljenik Varoščić uvijek bio zauzet i radin svećenik, trudeći se mladenačkim žarom prenositi vjeru mladima i svoju službu vršiti u konkretnim trenucima gledajući uvijek na dinamiku života Crkve. U svojoj originalnosti protkanoj božanskim i ljudskim, neumornosti i brizi za povjerene mu stado koje je na poseban način volio, svojom pastirskom službom župu je učinio prepoznatljivom u cijeloj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.
Preminuo je 7. Lipnja 2022.u KBC Osijek.
One Comment
zupanjac22
Svi naricu ali sjetimo se kako je doticni slao trgovinama uplatnice sa iznosom za uplatu “za potrebe crkve”.
Sjetimo se kako je zupanjski karitas za vrijeme rata pod njegovim pokroviteljstvom naplacivao sporete na drva iako su bili dostavljeni kao humanitarna pomoc.
Sjetimo se kako doticni nikad nije digao glas protiv privatizacijske pljacke u reziji hdz-a.
Sjetimo se kako su njegovi dvori nadogradjivani dok je Zupanja propadala.
Otisao je. I neka je.