Ukratko o predstavi:
Tridesete su godine 20. stoljeća i uzrečica “Tko nije za Cara nije ni za curu” vrlo je aktualna. Velika je sramota ne biti primljen u vojsku pa Štefek, prezimenom i pameću Šušlek, žarko želi obaviti svoju dužnost. Roditelji, svjesni sinova hendikepa, potrude se ispuniti mladićevu želju i Štefek odlazi na služenje u Zemun. Tamo ga dočeka pukovnik Milojko Karanović koji u njem prepoznaje pokornog i poslušnog vojnika, te ga šalje na službu u svoju kuću da čuva čast njegove mlade žene. Trudeći se opravdati ukazano mu povjerenje, Štefek požrtvovno upada u niz nepredvidivih, šaljivih zapleta, no, na kraju se ipak sretno vrati kući.
