Parobrod je bio novogradnja, izgrađen je u Budimu ( Budimpešta) odakle je Dunavom otplovio prema Zemunu. Parobrodarsko društvo imalo je svoje parobrode na Dunavu pa je radi uspostave nove parobrodarske linije na Savi Zemun – Sisak na prvu, probnu plovidbu uputilo parobrod „ Nadvojvotkinja Sofija“.
Brod je bio dugačak 136 stopa ( 43 m ), širok 42 stope ( 13,3 m ), nosivosti 300 bačvi ?? a snaga parnog stroja bila je 60 KS. Pogonski parni stroj proizveo je „Bultin & Watt“ u Birmingemu ( Engleska). Na brodu je bio top – mužar . Za zapovjednika broda imenovan je iskusni njemački kapetan Henrik Rauo rodom iz Mainza. Kapetan je svakako morao biti vrlo iskusan jer je Sava u vrijeme plovidbe bila niskog vodostaja i potpuno neuređena za plovidbu većih brodova. Prijetnja plovidbi bili su mnogobrojni sprudovi i plićaci kao i potopljeni panjevi.
Zapovjednik stroja parobroda ( „prvi makinista“) bio je Englez Leonard Wilkinson a njegov brat „drugi makinista“. Posadu su još sačinjavali 4 poslužitelja stroja ( „4 sluge pri makini“), brodski pilot („ 1 pilot“), 5 mornara („5 mornarah“), brodski mali („1 dečko“) i poslužitelj na brodu („ 1 gostionik“).
Putnici na brodu bili su: Landerer de Fuskut iz Pešte ( vjerovatno predstavnik parobrodarskog društva), g. Stefanović, ( vjerovatno upravitelj luke u Vukovaru) i g. Schedius, kontrolor pri poglavarstvu zdravlja u Zemunu.
Parobrod je iz Zemuna put Siska zaplovio 6. rujna 1838., u Županju je doplovio 8. rujna u 7,30 sati ujutro.
Možemo samo zamisliti koliko je pozornosti i oduševljenja županjaca izazvala pojava toga čuda tehnike onoga doba. Bilješke sa plovidbe navode kako je parobrod pored Županje prošao uz skelu ( Županja- Orašje) a u daljnjoj plovidbi prema Štitaru bilježi „ 10 austrijskih i 2 bosanske vodenice“ na poziciji uz rudinu Repovac ( poznato je kako su se tu nalazile vodenice).
U Sisak je parobrod doplovio 11.rujna i odmah je zaplovio nazad, put Zemuna. Na povratku prema Zemunu na brod se ukrcalo 30-ak putnika Iliraca, „ gospode obojega spola“ iz Siska i Petrinje. O putovanju Iliraca od Siska do Jasenovca Ilirske narodne novine pišu;
„ Naš gospodin veliki sudac Budimir Praunšperger bio jest jednoglasno za starešinu družtva odabran, pod kojega čelovodstvom i pod grmljavinom topovah pevane bihu ilirske napitnice, a osobito ona poznata Zdenčajeva „ Puna srca“ itd. verhu toga bihu još tako putem kako i ovdi ilirske poznate pesme kao n.p. „Još Horvatska nij propala“, „Nek se hrusti šaka mala“, „Hajde bratjo hajde junaci“ i mnoge druge izpevane, kako takodjer izvedene mnoge narodne zabavne igre i koloples, gdi osobito polag svega naš lepi spol sa prirođenim veselim ponašanjem i neuzmutjenom prijatnostju mnogo delovaše; verhu časa se inostranci a osobito makiniste Englezi………“
Na povratku u Zemun, u Županju je doplovio 13. rujna gdje ga je, kako navode novine, Županja pozdravila paljbom mužara –
„ ovdi biasmo mužarim pozdravljeni, Sofija je otpozdravila“.
Kako se na kraju plovidbe ispostavilo zapovjednik Rau je potpuno ispunio očekivanja vlasnika i bez incidenta otplovio zadanu liniju Zemun – Sisak. Tom plovidbom, pored svih opasnosti i zamki koje je Sava skrivala, ipak je potvrđena mogućnost plovidbe Savom većih brodova pri niskom vodostaju.
Nakon povratka u Zemun brod je nastavio plovidbu prema Austriji gdje je na Dunavu održavao parobrodsku liniju između Beča i Linza.
Pojavom parobroda u narodni govor ulazi nova riječ; „ damšit „ – izvorno parobrod – poslije su tako zvali i riječne motorne brodove. Riječ dolazi iz njemačkog; „Dampfschiff, das“ – parobrod.
Izvor; usp. : Ilirske narodne novine iz mjeseca rujna 1838. godine broj; 73., 75.,76. i 77.
Mato Dominković-Firovi
