– Gdje je Ministarstvo prosvjete? Sami habamo zidove iako i kod kuće, koje su također stradale od poplave, imamo puno posla. Ako do 1. rujna ne budemo u obnovljenoj školi ja ću kontaktirati s vama i medijima. Ovo je zabilježeno, rekla je tada Klišanić Milanoviću u razgovoru koji je bio izvan svih protokola.
Taj njen nastup i gesta bio je jedan od svijetlih primjera prošle godine u Hrvatskoj gdje se „mali i nepoznati“ ljudi bore za svoje mjesto, školu i bolje uvjete djeci. Premijeru, koji nije očekivao ovakav razvoj događaja, poslije ovakvih pitanja ostalo je samo da obeća da će škola biti obnovljena do početka školske godine, a onda i da iskoristi sav svoj autoritet te da gotovo svakodnevno provjerava kako se odvijaju radovi.
– Poslije svega mogu reći da sam vrlo zadovoljna jer je premijer ipak izvršio dano obećanje. Škola je obnovljena na vrijeme, opremljena i djeca su od prvoga dana ponovno u svojim školskim klupama što je veoma bitno za Gunju. Ne znam koliko sam pomogla ali vjerujem kako je naš razgovor pred školom odigrao važnu ulogu da se ubrza obnova. I sam je tom prilikom shvatio neke stvari. Obnova škole u Gunji primjer je kako se neke stvari mogu napraviti kada se to odlučno hoće, kaže Klišanić šest mjeseci poslije. Prisjećajući se susreta i razgovora sa Milanovićem dodaje kako nije niti znala da premijer dolazi tako da je sam susret i sve rečeno zapravo bilo spontano i nepripremljeno. I sami prijatelji i poznanici Klišanić iznenadili su se njenim istupom i obraćanjem premijeru.
– Iskreno, osobno ne vidim ništa specijalno u tome. Ja premijera vidim kao jednoga od nas i da on nije ništa posebno i nedostižno nego također dio naroda. Uostalom, kakav bi to premijer bio ako mu se ne može prići i razgovarati s njim i reći koji su problemi. On je i moj premijer i u našoj sam državi pa je normalno da mu mogu prići. Sve državne institucije doživljavam na taj način jer svi oni su u službi građana i birača, kaže Klišanić. Smatra kako tom prilikom s ničim nije prekršila granice pristojnosti i učtivosti kao i da joj niti u jednom trenutku nije bila namjera da bilo koga omalovaži.
Danas, skoro osam mjeseci od poplava u županjskoj Posavini, kaže kako Gunja izgleda sablasno i tmurno kao i da se malo ljudi za sada uselilo u svoje kuće stradale od poplave. I sama živi u pomoćnim prostorijama koje je sredila tijekom ljeta te još uvijek čeka završetak obnove svoje kuće koja je tri tjedna bila pod vodom i kod koje je razina vode dosezala i tri metra. Smatra kako će trebati puno duže vremena, od onoga koje ministrica graditeljstva najavljuje, da se Gunja u cijelosti obnovi i život vrati u normalu. Međutim, neke traume i ožiljci zauvijek će ostati.
vecernji.hr