Gledajući službene portale dotičnih političkih opcija tragikomično je koliko jedni reklamiraju druge! – uporno pišu i govore jedni o drugima i obratno a zajednička filozofija im je kako što učinkovitije ocrniti drugu stranu. Dakle, ništa konstruktivno, nitko ne izlaže nikakav politički program i samim tim ništa od svjetlije budućnosti još neko duže vrijeme. Zbog toga je možda najbolje o svemu tome ništa više i ne pisati, ne govoriti, jer toliko puta jedno te isto, doista umara.
Ne želim raspredati ni o božićnim blagdanima kako se na krivi način slave – to je također itekako poznato a problem ostaje uvijek isti – sve znamo, ali ništa ne primjenjujemo u vlastitome životu.
Tako je isto i po pitanju izlaska na izbore te se ponovno vraćamo na tekuću problematiku. Svi stalno negodujemo kako nešto treba promijeniti, pa kad napokon za to imamo priliku u obliku predsjedničkih izbora, tada nam se ne da ili imamo puno važnijih stvari ili ne stignemo ili pak nešto stoto… Očito je da se radi o nezrelosti biračkog tijela koje svojim nemarom dopušta da netko drugi glasuje u njihovo ime. Kako na lokalnoj, tako sada i na državnoj razini – stranačko tijelo – koje obični građani u obliku poreza plaćaju iz vlastitog džepa, glasuje umjesto njih.
Iz toga razloga sad imamo ponovno ono što smo imali posljednjih dvadeset godina – drugu stranu iste medalje! Promatrajući predsjedničke kandidate kako artikuliraju svoje stavove i razmišljanja bio sam sve začuđeniji, postavljajući si pitanja kao npr.: „Zar je ovo sve što se nudi?!“ – izbor je, dakako, bio, ali kakav?! Ono što posebno začuđuje jest činjenica da je „puno“ ljudi glasovalo za gosp. Kujundžića jer ga je narod prepoznao kao najbližeg po stavovima, pristupu problematici i dr. Stoga se pitam je li moguće da takva osoba koja nema iza sebe uhljebljeni politički stroj iz svih društvenih slojeva dobije na kraju tako (pre)malo glasova?!
Isto tako, gosp. Sinčić je osvojio nešto malo više glasova, na iznenađenje svih, ali opet nedovoljno za bilo što ozbiljnije. Sveukupno proizlazi odgovor da je 3/4. građana zadovoljno trenutnim stanjem u državi! To je doista nevjerojatan podatak i pomalo začuđujući, barem na prvi pogled. Na izbore je ukupno izašlo 47,12% (brojem: 1.787.928) birača, nevažećih listića 1,56% (brojem: 27.791) pa je iz svega jasno kako na izbore nije izašlo više od 50% birača što je u svakom slučaju previše.
Zato možemo slobodno zaključiti da smo najvećim dijelom, mi obični građani, krivci za loše stanje u državi. Sudeći prema ovome neće biti ništa drukčije niti na parlamentarnim izborima u jesen ove godine. Ono što bismo sada u ovoj situaciji trebali to je ponovno pristupiti izborima i glasati za manje zlo od ova dva. No, nikako ne smijemo zaboraviti da je manje zlo opet zlo pa i takvo – manje – vodi s vremenom u veće. Zoran primjer nam je ostavila sadašnja vlada.
M. Tetkić