Ja sam Dubravka Bilić, profesorica sam u Gimnaziji Županja tridesetak godina. Predajem hrvatski jezik i književnost. Svoj posao nikada nisam svodila tek na formalnu nastavu, već sam vodila i različite izvannastavne aktivnosti nastojeći nadgradnjom zadanih temelja osvijestiti mlade u svezi s njihovom ulogom u širem društvenom kontekstu, apostrofirajući, naravno svrhu svoga rada – budući doprinos mladih vlastitoj domovini, njezinom prosperitetu u okviru granica RH, ali i njenom integritetu i identitetu izvan naših granica. Oduvijek sam u svoje djelovanja implementirala domoljublje, ali i proeuropejstvo i stečevine moderne građanske uljudbe.
Zahvaljujući vlastitom učiteljskom autoritetu i osobnom integritetu, s učenicima sam postizala respektabilne rezultate. Roditelji i učenici umnažali su moju motivaciju i snagu. Budući da nikada nisam pripadala nikakvim klanovima ni lobijima koji balansiraju na razini zakona i morala, rezultati moga rada bili su ignorirani. Entuzijazam, rad bez naknade, ideali, bili su moj krimen, a ne moja vrijednost. Iako superiorna većini tzv. intelektualaca iz naše sredine, bila sam bespomoćna rastočiti kulturu osrednjosti, nepotizma i degeneracije. Danas je cijela Županja destruirana: škole nemaju učenika, preostale tvornice su u agoniji, poduzetnici i ugostitelji su na koljenima, HDZ se transformirao u svoju grotesknu suprotnost, kulturnoumjetnička društva se raspadaju i svi se međusobno prozivaju za lopovluk i silan novac utaman potrošen.
Godinama sam dopuštala da me marginaliziraju marginalci koji su jedini značaj imali po funkciji koje su se, spletom okolnosti, dočepali i koju čvrsto drže lobirajući, potplaćujući i prijeteći već napaćenom i neosviještenom puku.
Dakle, 1992., u vrijeme najžešćih napada na Županju, nakon pogibije moga mlađeg brata, zapovjednika Hrvatske vojske u selu Račinovci, naša se škola odlučuje izmjestiti u Senj. Bila sam jedna od dvoje profesora hrvatskog jezika koja se javila dragovoljno provoditi nastavu (nisam imala djecu ni roditelje koje bih izmještanjem zaštitila). Držala sam da je to najmanje što mogu učiniti za svoju domovinu i mladež koja je za mene zalog budućnosti i kao takva središnji mi interes i svetinja. Budući da smo bili samo dvoje profesora hrvatskog jezika u Gimnaziji radili smo u obje smjene. Naravno bez dodatne naknade. Zadovoljavala se me ocjene kako sam izvrsna profesorica hrvatskog jezika, rukovođena uzvišenim ciljevima i idealima, kojoj je opća dobrobit ispred osobne. Uostalom tako sam i odgajana (oboje su mi roditelja bili prosvjetni djelatnici) tako da je proslo dosta vremena dok nisam shvatila da život nije literatura i da me se uporno i sustavno, sa svrhom marginalizira. Snažnog sam osobnog integriteta, kulturom življenja nisam komatibilna s općeprihvaćenim klišejima, a najveći mi je krimen – imam neutaživ poriv govoriti što mislim.
1996. sa svojim učenicima sudjelovala sam, jedina iz Županje, na prvom povijesnom Državnom natjecanju iz hrvatskog jezika kojim je predsjedao akademik Stjepan Babić. Jezičnu grupu vodim i danas. I pripreme za maturante.
Naravno, bez naknade.
Konstituirala sam i Multimedijalnu grupu DeMode koja se bavi scenskim izrazom, glumom, pokretom, glasom, kostimografijom, ulogom medija u razvoju kritičkog mišljenja i izgradnje vlastitog kulturnog identiteta tj. čitavim nizom elemenata i izražajnih sredstava različitih umjetnosti te komunikacijom uz pomoć različitih medija. Naravno, bez naknade.
U gradskom kinu Mladost uprizorila sam pet (sama sam organizirala između 30 i 40 učenika iz različitih razreda aktivnostima kojima su se predstavljali) tematskih večeri, iznimno posjećenih, a dvije su bile i humanitarne naravi (pomogli smo županjskoj braći koja boluju od teškog srčanog oštećenja te dječaku koji se liječi u SAD-u. (Lektira je svemu kriva, Računajte na nas, Šesti prst, Emma, to nisam ja, Pun kufer Krleže).
Sa svojim sam učenicima sudjelovala (i ponekad bila nagrađivana) od Europskog doma u Zagrebu i Europskog doma u Slavonskom Brodu, bila sam angažirana i na natječaju Ministarstva hrvatskih branitelja Kratka priča o Domovinskom ratu, ministar Medved uručio je novčanu nagradu mojoj učenici Loreni Filipović. Teško se svega sjetiti.
Krunom svoga rada smatram knjigu Debitanti o debati koju sam napisala sa šestoricom svojih učenika.
2019. sam utemeljila (prošla edukaciju u Brodarici) debatni klub Pathos u Gimnaziji u Županji. Zbog korone bili smo samo na jednom NEWB-u u Zagrebu. Kao članica Hrvatskog debatnog društva sudjelovala sam na više webinara kao panelistica. Ove sam godine povela četiri učenice na edukaciju u Seget Donji i priskrbila im od Društva potpore u visini od 50 % – 100 % od ukupnog iznosa.
Stvorila sam generacije mladih koje bi mogle osoviti Mladež HDZ-a na čvrste, zaglavne temelje.
Moj je rad medijski popraćen:
Dobro jutro, Hrvatska – Ognjen Golubić; reportaža snimana u Županji
HR1, Izvan okvira – Ivana Sučić
Osječka televizija, Tv Koktel, Znam što gledam – Saša Drinić
Vinkovačka televizija, Tu oko nas, Dnevni divan – Marija Pastuović
Hrvatski radio Županja – Branka Galović Dabić
Novine 24 sata
Mrežne stranice ŽupanjacNeta, HDD-a, srednja. hr. etc.
XXX
ČLANOVIMA HDZ-a OBRAĆANJE ČLANICAMA I ČLANOVIMA HDZ-a
Dragi prijatelji,
članice i članovi Hrvatske demokratske zajednice!
Obraćam vam se s nakanom stvaranja novog, prošlim vremenima neopterećenog, suradljivog, trpeljivog, konstruktivnog i svrhovitošću bogatog ozračja! Posebno pozdravljam više stotina članova koji u stranci tek ,,životare” kao eventualna glasačka mašinerija, nužna i angažirana tek u izborne svrhe.
Dragi prijatelji, budući da godinama služite ostvarivanju tuđih a ne svojih interesa, lako je shvatiti vašu rezignaciju, nedjelovanje i sve nižu izbornu izlaznost. Teško je prihvatiti činjenicu da mnogi među vama ne znaju ni kojemu ogranku pripadaju, da nikada nisu pozivani na sastanke, a nekmoli da su angažirani u stranačka tijela na temelju pripadanja kojima bi mogli birani na relevantne dužnosti. Dakle, lako je zaključiti da ,,stranku” čini određeni broj ljudi koji povezani zajedničkim interesom ,,vedre i oblače” gradom uz satelite koji oko njih stvaraju atmosferu zastrašivanja, nepotizma, nekompetitivnosti, uhljebništva, tzv. ortačke demokracije, itd.
Gdje ste vi u svemu tomu, dragi prijatelji, motiviraju li vas na takvo ponašanje floskule o tomu ,,kako se ništa neće promijeniti”, ,,svi su oni isti”, ,,ja sam apolitičan” ili pak, što ne bi bilo začuđujuće jer vas se godinama degradira, kompleks niže vrijednosti, misao o tome da ste beznačajni i da niste dostojni uplivu na stvari kojima niste dorasli. Biti tretiran kao građanin drugoga reda sigurno je frustrirajuće i degradirajuće za svako humano, misleće biće. Vi to, dragi prijatelji, svakako jeste.
Našu bi stranku valjalo liječiti od takvoga dehumanizirajućeg i ponižavajućeg odnosa spram većine članova s jedne strane i, vulgarne dominacije članova čija je, najčešće, najizraženija kompetencija osobni interes i međustranačka umreženost. Možda bi valjalo ponoviti i značenje riječi demokracija. Gotovo se, u potpunosti, transformirala u svoju suprotnost.
Nedopustivo je getoiziranje većine u čelične okove ignoriranja, marginaliziranja i degradiranja koji vode historijski nedopustivom stvaranju stigmatiziranja, tiranje, samovlašća i kulta ličnosti.
Čudim vam se dragi prijatelji, na prihvaćanju epizodne uloge koju su vam namijenili oni koji ne vrijede više od vas, kojima ste ,,izborno tijelo”, nezanimljivo, jadno, poslušno i ponizno, u temeljnim pravima zakinuto a sve zbog manjka samopouzdanja, vjere u vlastitu pamet, manjka hrabrosti, nedovoljne informiranosti, koja vodi neaktivnosti a sami time i društvenoj/demokratskoj (ne)odgovornosti. Oni, kojima svojom šutnjom, glasovima i strahopoštovanjem omogućujete da provode svevlašće, dovode u pitanje budućnost ne samo vašu, već i budućnost vaše djece.
Hoćete li i njih odgajati u duhu sluganstva, straha, obespravljenosti!
Hoćete li dopustiti privilegiranost tuđih a obespravljenost vlastitih sinova?
Hoćete li svojoj djeci moći objasniti da se ,,niste imali petlje” boriti za njihovu budućnost?
Hoćete li očekivati da svojoj djeci budete uzor, autoritet, ideal?
Hoćete li se začuditi kad čujete onu starozavjetnu o ocima koji jedu kiselo grožđe i sinovima kojima trnu zubi?
Velika je vaša odgovornost.
XXX
OSVRT NA DJELOVANJE GO HDZ-a ŽUPANJA
Dragi prijatelji,
krenula bih s retoričkim pitanjem: Što smo to učinili od HDZ -a?
Od stožerne stranke vođene dr. Franjom Tuđmanom koja je ostvarila najvažnije strateške nacionalne ciljeve u prijelomnim trenutcima naše povijesti , na prostorima kojima je uvijek gazila tuđinska čizma, a tiču se višestranačkog demokratskog poretka, stjecanja neovisnosti i međunarodnog priznanja preko pobjede u svetom obrambenom Domovinskom ratu u kojemu su izginuli ponajbolji hrvatski sinovi, izgradnji institucija sukladnih s europskim standardima do primanja Hrvatske Europsku uniju, članstva u NATO savezu, itd., mi smo rukovođeni osobnim, sitnim, prizemnim interesima uspjeli uništiti sve konstruktivno, napredno, razvojno….
Uspjeli smo nekada uglednu stranke učiniti oazom za uhljebe, ljude bez kompetencija, motivirane isključivo osobnim interesima, učinili smo da se većina članova srami svoga članstva u HDZ-u.
Tko nam je, dragi prijatelji, dao mandat da rasipamo, spekuliramo nacionalnim interesima, tko nam je dao mandat da ne znamo?
Tko nam je dao zadatak da od narodne i socijalne stranke stvorimo asocijaciju koja s narodom komunicira svakih četiriju godina a građani nekad bogate Županje ruju po kontejnerima?
Tko nam je dao pravo da šutimo?
Moja je motivacija za kandidaturu rezultat poriva za preživljavanjem, naravno, ne govorim o preživljavanju u doslovnom smislu riječi već, o kontinuiranom, višedesedljetnom trpljenju moralne izopačenosti, socijalne nepravde i intelektualne idiotizacije društva u kojemu živim. Osobito me ljuti odnos spram znanja, obrazovanja, kompetitivnosti, odnos spram mladih, odnos spram branitelja, osoba s invaliditetom, umirovljenika; ignoriranje najranjivijih društvenih skupina.
Osjećam višegodišnje susramlje svjedočeći djelovanju partijske vrhuške (od rezultata rada i komunikacijske kulture preko odnosa spram neistomišljenika do odnosa spram znanja, autoritarnosti i njegovanja kulta ličnosti).
Osuđujem svaku vrstu diskriminacije rasnu, dobnu, spolnu, a naročito onu koja se provodi nad županjskim pučanstvom. Mi već mjesecima živimo u toksičnoj, gotovo malignoj atmosferi u kojoj su ljudi zavađeni oko izbornih opcija, podrijetla, u kojoj se prati tko s kim razgovara, u kojoj se prijeti, podmeće, prokazuje. To je apsolutno skandalozno, sramotno i nedopustivo!
Dragi prijatelji,
blagoslov je živjeti u miru, činiti dobro drugomu, utjecati na progres zajednice koja nam je zajednička, naša i koja nas motivira da, iako okupljeni u različite asocijacije i različitih sustava vrijednosti, oplemenjujemo sebe i druge. I Šokci i Bosanci i Šećerana i Centar i Šlajs i stranački oprijedjeljeni i oni koji to nisu…
Voljela bih kada bismo se osvijestili kao ljudi koji su važni, vrijedni, jednaki u razvijanju osobnog integriteta, ljudi koji imaju ne samo pravo već i odgovornost participirati u svim segmentima u svojoj lokalnoj zajednici i šire.
O programu ću govoriti na Hrvatskom radiju Županja!
S poštovanjem,
Dubravka Bilić, prof. savjetnica