Na današnji dan, 13.10.1943. godine, narod županjskog kraja po prvi puta je osjetio teror Čerkeza, koji su redom pljačkali i palili sela sela ovog kraja, a narod ubijali i silovali. Čerkezi su bili nagli ljudi odjeveni u wermachtove odore koji su bili prosti pljačakši i ubojice. Njihova borba sa antifašistima trajala je dok je upravljao njemački nadzor nad njima, a nakon obavljenog zadatka odlazili bi u pljenidbu, tj. pljačku svega na što bi naišli. Ljudima, točnije sirotinji oduzimali su usjeve, životinje, novac i sve vrijedno što su pronašli. Tko se opirao u najmanju ruku bio je hladnokrvno ubijen. Oni su bili plod njemačkog zarobljavanja glomaznih besprizornih armija u ruskoj stepi u početku operacije”Barbarosse” i njihovo prirodno stanište je dolina rijeke Don i obrnoci Kavkaza. Ti Čerkezi bili su i prirodni neprijatelji staljinove vlasti, ali tek kad su ih Nijemci unovačili u svoje redove oni dobivaju status kontrarevolucionara.
Nakon osnivanja 1. Kozačke divizije u Mielau, koje još nije bilo do kraja završeno, 22. 9. 1943. počelo je prebacivanje divizije u područje oko Mitrovice, istočno od Županje u Srijemu. Glavnina divizije koja je od 5. 10. 1943. bila potčinjena LXIX rez. korpusu u Vukovaru, stigla je do 8. 10. 1943.
Za to vrijeme, dok su izvršavani manji zadaci na osiguranju i lokalni prepadi i akcije u području smještaja, pristigli su ostali dijelovi divizije koja je sada brojala oko 10 000 ljudi. U zoru 13. 10. 1943. počeli su pokreti i konjničke izvidnice provaljivale su u najistočnija nezaštićena sela županjskog atara.
Dana 18. 10. počele su pripreme za operaciju čišćenja šumovitog predijela u luku Save zapadno od Mitrovice do Županje, a 20. 10. počeli su pokreti za tu operaciju. 1. brigada je 21. 10. iznenadnim napadom zauzela prijelaze na Bosutu koji su bili potrebni za daljnje nastupanje i opkoljavanje šumovitog predela. 23. 10. je u borbi završeno okruživanje tog područja. Partizanima su tom prilikom neneseni veliki gubitci, 266 mrtvih i 400 zarobljenih. Sva naseljena mjesta u tom području izložena su neviđenom teroru i pljačkanju, koje čak ni nakon oštrog prosvijeda ustaške vlasti u Županji ne prestaju.
Postoje mnoga svjedočenja i priče o zločinima Čerkeza u Slavoniji, jedna od njih se odigrava u Vrbanji gdje su po priči, nakon provale čerkeške konjice u selo, svi zatečeni muškarci pohvatani i zatvoreni u jednu staju, odakle su morali bespomoćno gledati kako razulareni vojnici siluju njihove majke, žene i kćeri. Nakon takvih upada u sela, redovito je bio netko ubijen, slilovan ili bičevan, a u cijelom selu pokupljene su kokoške, svinje i druga stoka.
Pošto je došlo do promjene planova djelovanja divizije u Posavini, 28. 10. počeo je ubrzani marš na područje Brod — Đakovo — Osijek, zbog pojačanih partizanskih aktivnosti. Naravno ni tom prilikom Čerkezi nisu propustilim priliku popaliti i opljačkati sve na putu.
{youtube}lvGXcDMymp0{/youtube}
Njihov kraj bio je zapisan na polju u Bleiburgu među raspuštenom i okruženom vojskom HOS-a i domobrana, gdje su razoružani i isporučeni snagama Crvene Armije.
