Osoba o kojoj želim pisati je Borislav Maričić.
Meni je puno lakše pisati poeziju, no tako danas ne mogu.
S obzirom da već 52 godine živim u Australiji, nisam novinarka i nisam završila fakultet, molim vas, čitatelje da mi oprostite na pravopisnim greškama.
Nakon čitanja Borine zadnje KOZERIJE&IVERIJE “ KUD PUKLO DA PUKLO” shvatila sam da i ja želim reći što mi je na duši.
Moj kriterij je moj osobni, po snagi pera, pisanja.
Moć napisane riječi je velika. Boro to vrlo dobro radi.
Znala sam ga kao dječaka kao i njegovu obitelj iz naselja .Upoznata sam s njegovim radom samo od 2014. kad mi je šogorica poslala njegovu knjigu KOLONIJA; ŠEĆERANA županjsko naselje 1950/60-tih a redovno pratim njegov rad od 2020. kad sam slučajno otkrila županjac.net.
U duhu njegove knjige slijedile su još neke knjige, drugih autora, ali kako bi Boro rekao, o tome ćemo drugi puta.
Hvala mu na svakoj njegovoj napisanoj riječi, na hrabrosti što je uvijek napisao što je želio a ne što je morao.
Hvala mu na dubokoj ljubavi prema naselju ( kako ja uporno kažem) Koloniji-Šećerani i nekada moćnoj , uspješnoj tvornici šećera Boris Kidrič i njihovom zlatnom dobu pedesetih i šezdesetih. Tu ljubav još neki od nas dijelimo s njim.
Hvala mu na naizgled neuspješnoj borbi za oporavak naselja.
Na ono što je napisao” Kud puklo da puklo”ja kažem;
“ Nema više šta pući. Sve što je moglo je popucalo, slomljeno je. Ne Borinom krivicom.
Došlo je krajno vrijeme oprosta, oporavka i popravka.
Kolonija-Šećerana nije Harlem niti sirotinjski kvart Mumbaja. Naselje zaslužuje ponos.
Kako poslovica kaže “ Daleko od oka, daleko od srca”. Uprava grada se češe samo tamo gdje ju svrbi.
Svi Borini prijedlozi za imenovanje ulica-šetnica u naselju su odlični.
Ja bih još dodala brojeve redovima.
Npr. Adresa bi ovako izgledala
Pero Spajić
18 Red 3
Kolonija-Šećerana
Županja 32270
Boro, skidam ti kapu u znak poštivanja. Živ i zdrav bio. Sto godina poživio i nikada s ovog puta ne skrenio.
Moj si uzor.
Ti jesi netko. Ti si posebna osoba, poseban Šećeranac.
Topli pozdrav iz još prohladnog Melbouerna
Ruža Dabić-Bučak