(ovo je postalo popularno među lokalnim stanovništvom koje je uz neke firme koje su tamo ilegalno vadile pijesak bili najveći ilegalni kopači pijeska koji se u Rajevom Selu vadi desetljećima), lokalni političari optužuju Hrvatske vode i instituicije države da im nisu dali pravovremene informacije o opasnosti pa oni nisu mogli zaštiti stanovništvo i materijalna dobra, državni političari i institucije optužuju lokalne političare za inertnost i sporu i nikakvu reakciju uz napomenu da postoje indicije za lopovluke tokom gradnje nasipa koji su popustili.
Nitko ne želi, od institucija, izaći s cjelim stanjem u našem sustavu obrane od poplava kao i planovima Hrvatskih voda vezano uz vodotoke u ovom slučaju uz Savu te objasniti uticaj tih mjera i aktivnosti na vodostaje Save i time na povećanje/smanjenje vodostaja i opasnosti od poplava, također nitko ne želi javno pisati niti o stanju u sustavu zaštite i spašavanja a posebno s organizacijom civilne zaštite, a upravo ovaj do sada nezapamćeni i ne zabilježeni vodostaj na Savi koji je i doveo do poplava otkrio je mnoge nedostatke i ne uvježbanost cijelog sustava, a naročito sustava civilne zaštite.
Početak cijele priče o poplavama kreće od četvrtka kada Hrvatske vode u sklopu svojih redovitih poslova obaviještavaju Državnu upravu za zaštitu i spašavanje o mogućim velikim vodostajima na rijeci Savi o čemu se preko sustava zaštite i spašavanja o tome obaviještavaju i županijski, gradski i općinski stožeri za zaštitu i spašavanje koji su imali zadatak kada vodostaj Save dođe u redovne mjere od poplava mobilizirati jedinice civilne zaštite svaka u svom sektoru odgovornosti, a što su one i učinile samo djelomično.
Međutim te jedinice na terenu nisu ništa radile, a stožeri za zaštitu i spašavanje osim u županiji i gradu Županji gotovo da nisu ni postojali a i ovi koji su postojali nisu ništa radili na terenu, već su čekali izvješća Hrvatskih voda o stanju vodostaja. Kako je rijeka Sava svake godine nekoliko puta najčešće u jesen i proljeće prijetila poplavama i do sada su to uvijek same riješavale Hrvatske vode u okviru svojih redovitih djelatnosti nitko od odgovornih sa županijske razine (Božo Galić i Zdravko Kelić), grada Županje (Davor Miličević) te općina Vrbanja (Ivica Sep), općine Drenovci (Jakša Šestić), općine Gunja ( Hrvoje Lucić – macan), oćine Bošnjaci (Andrija Juzbašić) i druge općine uz Savu (Štitar, Babina greda) nisu učinili ništa na organiziranju građana koji su se sami počeli okupljati na nasipu u Županji kako je vodostaj Save rastao.
Sada se čini tragikomično da su timovi civilne zaštite Cvelferije imale vježbu 10.svibnja 2014 godine. Baš me zanima što su to uvježbavali? „Sreća“ za Hrvatsku i Posavinu s hrvatske strane je da je u petak otklizao nasip na rijeci Bosni prije Bosanskog Šamca i potopio Bosanski Šamac te je time smanjen pritisak rijeke Bosne na Savu kod Slavonskog Šamca gdje je vodostaj rijeke Save u tim trenutcima rastao preko 20 cm na sat i u kratkom roku dosegao rekordne veličine.
U tom trenutku na informaciju Hrvatskih voda županijski stožer za zaštitu i spašavanje u koordinaciji s stožerom grada Županje šalje zahtjev HV-u za pomoć i HV šalje jedan vod koji vodi bojnik Dragan Pondeljak i oni prvi organizirano dolaze na nasip u Županji, na šetnicu. Kako vodostaj sve više raste sve veći broj građana također dolazi na nasip kod šetnice jer je tu i mjerna stanica. Neki dolaze iz znatiželje nekih iz straha neki iz želje da pomognu ako mogu i ako treba. Pored vojske i građana na nasip dolazi i policija, jedno vozilo civilne zaštite i svi gledaju rijeku Savu.
Hrvatska vojska prva kreće s punjenjem vreća s pijeskom. Neki građani žele pomoći vojsci ali ih policija udaljava i spriječava u tome nekoliko sati sve dok vojska nije sama zatražila pomoć od građana i tada nastaje haos. U želji da pomognu mnogi građani, a u tom trenutku ih je preko tisuću, stvaraju nepotrebnu gužvu i smetaju jedni drugima kao i vojsci.
Vrlo brzo nestaje pijeska, vreća i folija te oko 22 i 30 (petak naveče) direktor Komunalca d.o.o. Županja, Ilija Lešić, traži od firmi koje posluju u Gradu pijesak od Josipa Lešić-micka vlasnika betonare koji je dao na raspolaganje i ljude i materijal, firmu Ruris d.o.o. koja je dala pvc foliju i nešto vreća te firmu Agroplod d.o.o. koja je također dala pvc foliju i nešto vreća te je s tim materijalom i poslije početnih gužvi i smetnji počela prava borba s mogućom poplavom prvo na šetnici. Bilo je i negativnih primjera firma Bodat iz Vinkovaca koja ima separaciju materijala u početku nije dala materijal za obranu od poplava.
Kako to inače biva prvotna euforija s dolaskom noći polako opada i smanjuje se broj ljud , pada i moral kod ljudi i vojske pa slijedom toga i efikasnost takvog rada i cijelu priču pa i Grad spašavaju maturanti koji su se organizirali i veća skupina dolazi na nasip oko 2 i 30 i završava započeti posao. Cijelo to vrijeme članovi civilne zaštite uglavnom gledaju što se događa, ne organiziraju ništa, ali i ne smetaju. Zapovjedanje i organizaciju građana preuzimaju oni najveći i najglasniji građani.
Cijelo vrijeme, petak do subote ujutro, lokalna radio stanica šuti a informiranje građana i organizaciju građana vodi gradski portal zupanjac.net gdje građani pozivaju druge građane da pomognu, traže vodu, hranu, piće za ove koji rade na nasipu i ljudi i firme se odazivaju pekara Puljić dostavlja peciva, donosi se kava, topli napitci. Sva događanja tokom noći na nasipu dolaze ujutro u medije i građani ne samo županje već i Vinkovaca, Vukovara, i drugih općina koje nisu direktno ugrožene sve više dolaze da pomognu, vojska povećava broj vojnika. Obrana nasipa sa šetnice prenosi se na cijeli nasip.
Gradonačelnik Županje iako je imao preporuke državnog stožera za zaštitu i spašavanje da naredi evakuaciju donosi „epsku“ odluku da ne posluša savjete i preporuke te ne donosi odluku o evakuaciji i to je njegova teška odluka. Kao da bi ga netko poslušao da ju je i donio jer naši ljudi jako teško napuštaju svoje domove i bore se do kraja a to se kasnije moglo vidjeti i u drugim općinama koje su poplavljene. Osim nekoliko javljanja u dnevnicima to je sav angažman gradonačelnika i gradskog stožera za zaštitu i spašavanje.
Situacija u drugim, sada poplavljenim općinama, je bila još gora. Oni se aktiviraju tek u subotu ujutro i to ne svi. U Drenovcima u stožeru za zaštitu i spašavanje nema nikoga a njima pripadaju Račinovci i Rajevo Selo gdje su nasipi otklizali. Vrbanja u tom trenutku nema niti stožer. Gunja zbog graničnog prelaza poput Županje ima stožer, ljudi se sami okupljaju gledaju i počinju puniti nešto vreća i pratiti situaciju. U Bošnjacima slično. Štitarci kao i Županjci sami se organiziraju, pune vreće i postavljaju zečije nasipe, a načelnik općine donosi odluku o evakuaciji koju gotovo nitko ne sluša već brane nasip.
U subotu poslije podne otklizavaju nasipi u Rajevom selu, Račinovcima i u Gunji, ali tek kad su Gunjanci napustili nasipe zbog otklizavanja nasipa u Rajevom Selu i Račinovcima.
Tko je sve pogriješio ?
Lokalna samouprava
Prva i najveća odgovornost je na lokalnim stožerima za zaštitu i spašavanje jer nisu organizirali, obučili timove civilne zaštite da mogu u slučaju potrebe kao ove adekvatno postupiti a njihova zadaća je bila da organiziraju građane koji su se javljali samoinicijativno. Lokalni stožeri su pozvali vojsku jer je to najlakše i čekali da netko drugi odradi njihov posao. Vojska i država su tu da pomognu i obrnuto lokalna uprava bi trebala pomoći državnim instituicijama da se ova krizna situacija uz što manje štete za lokalnu zajednicu riješi. Institucije lokalne zajednice u ovom slučaju nisu gotovo ništa učinile a pripisuju si zasluge građana koji su se sami organizirali.
Da su stožeri za zaštitu i spašavanje koristili timove civilne zaštite koje su mobilizirali i da su oni doista znali što trebaju činiti u takvim situacija, a to nije ništa specijalno, organizirati i preusmjeravati građane koji se samoinicijativno javljaju te uputiti građane što i kako mogu pomoći niti jedan nasip ne bi otklizao a ako i bi tada bi se moglo reći da je učinjeno sve da se to ne dogodi. Ovako se to nemože reći.
Upravo zbog nerada lokalnih stožera i timova civilne zaštite na nasipima u Račinovcima i Rajevom selu gotovo da nije bilo ljudi ili su oni kasno došli. Mom prijatelju, roniocu, Stjepanu Vincetiću je nasip otklizao pod nogama i samo srećom nije poginuo, a da je bilo više ljudi par sati prije uočile bi se deformacije na nasipu prije otklizavanja a to je procjeđivanje vode kroz njega i stiglo bi se sanirati ta mjesta kao što se to činilo i čini još i danas na mnogim mjestima na nasipima. Na tim točkama nije bilo dovoljno ljudi koje je trebala poslati lokalna zajednica jer bi ona trebala biti i najzainteresiranija da se to ne dogodi.
Žuzpanijski stožer za zaštitu i spašavanje ostavi da općina Drenovci sama organizira obranu od poplave a jako dobro zna da oni nemaju dovoljno ljudi u Rajevom Selu i Račinovcima da to mogu sami kvalitetno učiniti a da su na vrijeme pozvali građane Cerne , Gradišta, Otoka, Vinkovaca, Vukovara ljudi bi rado došli a što su to i pokazali u narednim danima.
Hrvatske vode
Druga bitna odgovornost je odgovornost Hrvatskih voda, a o ovoj odgovornosti bi se mogla napisati knjiga i napuniti Remetinec. Hrvatske vode su u periodu od 2004 godine na području vukovarsko-srijemske županije godišnje trošile na razne projekte oko 300.000.000,00 kn godišnje a zadnje dvije godine ta ulaganja su prepolovljena. Dakle u zadnjih 10 godina uloženo je najmanje 2,7 milijardi kuna.
Hrvatske vode su u suradnji s jedinicama lokalne sasmouprave radile projkekte i pripremale dokumentaciju za njih a odluku koji će se od tih projekata raditi određivala je politika a to je u mom kraju Božo Galić, Petar Čobanković, Zadravko Krmek, Tomo Čuljak. Poslovi su se radili na način da se za izvođenje provede javna nabava a odabranom izvođaču ( a to su najčešće bili Vodoprivreda vinkovci, Vinkovački vodovod i kanalizacija, Cestorad, Osijek-koteks ili neki njihov konzorcij) kojima se nametnu kooperanti poput firme Jet set, AMM, Bodat, More i dr. Kooperanti su uredne firme i dobro organiziraju i rade posao tako da ne vjerujem da kod njih ima nekih propusta u kvaliteti a te firme su plaćale provizije političarima to se kretalo cca 60 000 eura po firmi godišnje. Biti će zanimljivo vidjeti u završnim izvješćima glavnih izvođača i nadzornih inženjera tko su sve bili sudionici u gradnji i pominju li se ovi kooperanti. Prema mom iskustvu s drugih sličnih gradilišta, a o tome sam pisao u nekim dnevnicima kada je glavni izvođač bio Fenix d.o.o. iz Slavonskog Broda, nigdje se neće pomenuti kooperanti a što je protivno tadašnjim i zakonima o javnoj nabavi i zakonima o gradnji. Sve će se to vidjeti ukoliko bude prave istrage s ciljem da se točno istraži i objasni sve što se i zašto dogodilo. Novci od provizija su uglavnom završili u Švicarskoj.
Hrvatske vode nisu provodile investicije prema potrebama struke ili nekog dugoročnog plana gospodarenja vodama već jedino u skladu s željama i interesima navedenih političara. Tako se krenulo i u gradnju kanala Dunav-Sava iako je to u ovom trenutku potpuno nepotreban projekt koji će donijeti više štete a od kojeg nikakve koristi neće imati šira zajednica već jedino političari. Ta hobotnica bez obzira što Hrvatskom upravlja SDP i dalje upravlja investicija na području županije vukovarsko-srijemske a od njih je otpao samo Petar Čobanković koji će rado istražiteljima ako ga budu pitali reći kako su tekle te investicije.
Druga velika odgovornost Hrvatskih voda se ogleda u činjenici da je protok rijeke Save kod Županje u zadnjih 15 godina s 3.400,00 m3 u sekundi pao na 2.500,00 m3 u sekundi a do tog a je došlo isključivo krivicom ljudi u Hrvatskim vodama. Naime do 2000. Godine eksploatacija šljunka na rijeci Savi je bila kontinuirana a do 2004 godine je i rasla pa je i protok Save bio relativno visok i stabilan. Od 2004 godine Hrvatske vode smanjuju i potpuno ukidaju koncesije za vađenje pijeska i šljunka na Savi uz obrazloženje da je došlo do prevelikog vađenja materijala te da je uslijed toga došlo do pada nivoa podzemnih voda ( što je djelomično i točno), te da je na mjestima korito rijeke Save produbljeno za više od 15 m od redovnog korita. To je sve točno ali mjera koju su Hrvatske vode poduzele djelomično su riješile taj problem a stvorile su drugi veći i opasniji jer je prestankom vađenja materijala smanjen protok vode u rijeci Savi za više od 30% a što je uzrokovalo veće vodostaje na Savi i prijetnje poplavama. Sadašnje poplave djelomično su rezultat tih odluka i smanjenja protoka rijeke Save .
Treća odgovornost Hrvatskih voda ogleda se u politici upravljanja vodama na cijelom području i podložnost tih politika političkom uticaju. Hrvatske vode na traženje političara predstavljaju kanal Dunav-Sava kao rješenje problema navodnjavanja i spriječavanja poplava o čemu će te u narednom periodu slušati kroz kampanje i HDZ-a i SDP-a a to nije ni približno istina. Zbog takvih projekata koji se predstavljaju kao konačno i jedino pravo rješenje zanemareni su sustavni projekti koji predstavljaju jedino pravo i dugoročno rješenje a koštaju otprilike 10 puta manje i to je jedini problem tih projekata.
Istočno od Nove Gradiške ne postoje prirodne retencije niti su građene niti su predviđene za gradnju veće akumulacije koje bi u slučaju velikih voda kao ova sada mogle prihvatiti dio tih voda. Jednu takvu prirodnu retenciju sada pokušavaju aktivirati preusmjeravanjem vode iz Save u Spačvu , šumu koja bez većih ulaganja može prihvatiti 500-600.000.000,00 m3 vode a što bi koristilo i šumama koje se sve više suše zbog nedostatka vode i projekata koje je provodila politika. Partaleno s tom prirodnom retencijom mogućno je čak je i planirano ali nije izvedeno na svakih par kilometara na rijeci Savi graditi crpne stanice i ustave kojima bi se voda iz Save u vrijeme velikih voda na Savi odvodila u unutrašnjost do Biđ-Bosutkog polja po potrebi koristila za navodnjavanje a istovremeno bi se taj sustav koristio i za odvodnju viška oborinskih i zaobalnih voda. Reguliralo bi se prema potrebi.
Da stvar bude tragičnija jedna takva stanica se treba raditi i u Račinovcima i par dana prije ovih poplava uzimani su uzorci tla kako bi se pristuplio projektiranju objekata koji su trebali biti među prvima završeni a ne zadnji. Četvrta odgovornost Hrvatskih voda je da politike upravljanja vodama u RH a u ovom slučaju na rijeci Savi uskladi s susjedima koji imaju iste probleme s većim posljedicima kroz savsku komisiju koja je formirana 29.11.2001 godine a uključuje sve zemlje u slivu rijeke Save kako bi se umjesto političkih investija provodile potrebne investicije u upravljanju vodama i zaštiti od voda. Ostale institucije , građani, udruge, nevladine organizacije su se pokazale dobre naročito one koje djeluju i inače kao Crveni križ , Caritas, vatrogasci, ronioci i dr. i svima im HVALA.
acinum/politika.com
