Dok su djeca, svi muškići misle kako će kad narastu biti vatrogasci ili piloti; sve djevojčice misle kako će kad narastu biti balerine i glumice, – a onda kad malo odrastemo muški se nadaju kako će biti inženjeri, pravnici, majstori, mehaničari ili možda nogometaši, a curice misle kako će biti doktorice pedijatrice ili što slično.
I onda dođu zrele godine kada postanemo ono što u stvari i jesmo – odrasli ljudi sa zdravim životnim i stručnim ambicijama za uredan obiteljski život i prosperitet, i, napredovanje u struci iliti stručnoj, pa naravno i recimo u znanstvenoj karijeri. – I tako je to kod većine – da ne kažem – normalnih ljudi.
Ali jest vraga, – nismo svi isti, odnosno nismo svi ti takozvani obični – da ne kažem – normalni ljudi. Ima, naime, i onih drugih koji ne vide kraja svojim ambicioznim snovima i planovima u kojima znaju pretjerati svaku mjeru. I to – te svoje „bolesne“ ambicije – javno objavljuju pa čak i nameću drugima jer da će to njihovo „napredovanje“ svima nama biti od koristi i služiti nam na čast. Upravo o takvom jednom slučaju proteklih dana svjedočimo na sva zvona u cijeloj Hrvatskoj. – Dakle, ta gospođa je sebi naumila kako ona hoće biti – ni manje ni više, nego – glavna tajnica UN-a! Generalna tajnica Organizacije ujedinjenih naroda u New Yorku !!! – Gospe ti blažene (!?), rekli bi u Solinu !?
I, sad, – ajmo malo vidit kako to u takvim slučajevima iđe (ovo „iđe“ rekli bio u Muću, a ne u Zagrebu odakle je dotična gospođa). – Ako si, dakle, – rođen, odgojen i školovan u Zagrebu u zlatno doba Eseferjota, – a ne u Gaćancima – pa ako ti je obiteljski urođena i usađena drskost gospoštine, pokondirenost karaktera i mišljenja o sebi; ako ti je do sada u životu sve išlo k`o podmazano pa si postao ministar(ka) zahvaljujući 1,2 posto birača od onih 28 posto koji su izašli na izbore, – onda će ti jednoga dana sigurno pasti na pamet i to što je dotičnoj gđi došlo u san kojega ovih dana naglas sanja pred svima nama običnim plebejcima i dudekima. I ne samo to, – ode ona i u taj New York, i tamo u onoj staklenoj palači po hodnicima i Back Stage sobičcima objavljuje kako mi nju u tome podržavamo. A, zapravo, u tom njenom naumu, ovdje kod kuće, podržava ju jedino njena Družba Pere Kvržice s onu stranu Markova trga.