Na Berlinskom kongresu ( slika 1. ) održanom od 13.06. do 13.07. 1878. u Berlinu, Velike sile revidirale su odluke Sanstefanskog mira između Rusije i Turske. Podjela teritorija oslabljenog Turskog carstva, ( „ bolesnika sa Bospora“ ), bila je glavna tema.
Austro-Ugarska je dobila pravo na okupaciju BiH. Već 24.07.1878. Austrijska vojska pod zapovjedništvom podmaršala baruna Josipa Filipovića kreće u zaposjedanje Bosne ( slika 2. i 3. ). Procjene, bazirane na uvjeravanjima bosanskih begova i uglednika, govrile su kako ne bi trebalo očekivati ozbiljnije probleme prilikom okupacije.
No zaposjedanje nije išlo glatko, štoviše, okupacijske snage na mnogo mjesta nailaze na žestok oružani otpor protivnika aneksije. Osječki list Branislav donosi ironični komentar o prvim danima zaposjedanja Bosne;
„ Sa svih strana stižu nam glasovi, da su gore bosanske i hercegovačke pune oružanih ruku,
čekajući u klancih i na bogarih, da pozdrave i Filipovića i Saparija, i Salvatora i Jovanovića, prolazeći ovuda na Sarajevo, o kojem turske glagole knjige, da će pasti kada se sarajevska dolina do koljena krvlju natoči. Gjeneral Filipović već nabasa na takovu busiju blizu Maglaja i izgubi cielu eskadronu konjanika. Čudimo se, da Turci nemariše za husare magjarske! Turci su od vajkadi svoje filosofi. Na vratih u Bosnu svuda begovi bosanski, svuda gospoda bosanska uvjeravahu gjenerale austro-ugarske, da je zemlja mirna, da se raduje te jim podjosmo u gosti. A kad onamo od Save dalje, u svakom klancu, ota ista gospoda i begovi posadiše svoje straže, da praskaju našoj izmučenoj vojsci oko ušiju.“1
Okupacijske snage činile su i postrojbe raspoređene u mjestima bivše Vojne krajine tako da su ta mjesta, među kojima i Županja, ostala bez vojnih posada – nebranjena. U Vojnoj krajini je 1873. godine ukinut vojnički sustav i uvedena redovna vojna obveza a stari „grenceri“ ( graničari ) su razoružani. Činilo se kako je nakon 180 godina minula turska opasnost, no jedna će vijest o Turcima u Bosni izazvati neviđenu paniku i strah.
U večernjim satima 06.08. 1878. godine iz Brčkog u Županju stiže brzojav o mogućoj provali 1000-1500 Turaka kod Županje ili Štitara. O stanju u Županji i okolici piše osječki list Branislav.
Članak donosimo u cijelosti 2;
Koliko je prijetnja o upadu bila stvarna ostati će nepoznato, no u narodu, koji je s tom prijetnjom živio gotovo dva stoljeća djelovala je, s razlogom, zastrašujuće. Nakon dugih stoljeća ratovanja bila je to posljednja prijetnja iz turske Bosne.
O događajima oko okupaciji Bosne, u narodu – bolje reći narodnom govoru, ostalo je sjećanje. Jedana već pomalo zaboravljena riječ skovana je u to doba; „Adžilojo“ u pučkom govoru znači; odmetnik, razbojnik, zao čovjek ; pridjev „adžilojo“ potječe od „Hadži Lojo“
Tko je bio Hadži Lojo?
Hadži Lojo pravoga imena Salih Vilajetović ( slika 4. ) i danas živi u sjećanju Bošnjaka širom Bosne. Rođen je u uglednoj sarajevskoj obitelji. Lojo mu je bio nadimak ( bio je stasit čovjek) a prefiks hadži stekao je zbog obavljenog Hadža u Meku.Suvremenici ga opisuju kao političkog radikala i vjerskog fanatika. Bio je žestoki protivnik austrijske okupacije ali je bio i protivnik Turske vlasti u Bosni. Mogli bi ga okarakterizirati kao Bošnjačkog nacionalistu.
Smatralo ga se jednim od glavnih vođa otpora protiv austrougarske okupacije. Iz političkih razloga okupacijska vlast je o njemu stvarala sliku opasnoga odmetnika čak razbojnika. Zbog toga je, u katoličkom djelu naroda u BiH i pograničnim područjima s Austro-Ugarskom monarhijom, stvorena kriva predodžba o njemu – otuda i od tada „adžilojo“ znači odmetnik i razbojnik.
1Branislav,tiskovina-novine, broj 19, Osijek, 11. kolovoza 1878.
2isto
Mato Dominković
