OPG Kadić u Gradištu odlučio je vratiti se tradiciji i uzgajati mangulice, autohtonu pasminu svinja u Hrvatskoj, na otvorenom prostoru uz ekološku prehranu, isključivo domaćom hranom bez koncentrata, hormona i kemijskih pripravaka. Iako je mangulica nekada bila zastupljena gotovo u svim slavonskim gospodarstvima, danas je u cijeloj Hrvatskoj samo 600-tinjak grla. Kadići uzgajaju lasaste mangulice, a leglo od prvih 10 komada nabavili su 2018. godine. Na salašu izvan sela okruženom hrašćem, jasenjem i dudovinom, u ograđenom prostoru, ova vrijedna gradištanska obitelj danas ima 50 grla. Posjeduju dozvolu Ministarstva poljoprivrede, odnosno Veterinarske inspekcije, i striktno se pridržavaju svih propisa, naredbi i utvrđenih biosigurnosnih mjera. Glavna je vizualna karakteristika mangulice gusta čekinjasta dlaka, koja podsjeća na ovcu. Ona je nešto manja vrsta od običnih svinja i najveća kilaža joj je od 180 do 200 kilograma.
Slanina najtraženija
Ova pasmina svinja ima visoko kvalitetno meso, koje se ističe svojim okusom i mogućnošću zadržavanja mesnog soka, i jedna je od najtraženijih delicija u svijetu. Visok postotak masti čini ovo meso savršenim za sušenje i Kadići ga prerađuju u tradicionalne slavonske proizvode. Mast kojom je protkano sadrži HDL kolesterol (“dobri” kolesterol), što u prehrani pozitivno utječe na ljudski organizam. Sadrži nezasićene masne kiseline i vrlo zdrave omega-3 masne kiseline. Slanina mangulice najmasnija je i najzdravija, i delicija za kojom je u svijetu veća potražnja nego ponuda. I u Hrvatskoj je teško doći do tih proizvoda jer je uzgoj mangulice još uvijek u samim začecima i vrlo je malo uzgajivača uspjelo doći do prerade mesa. Slanina je i u OPG-u Kadić najtraženija zbog blagotvornog utjecaja na organizam. I liječnici kod liječenja tumora za oporavak od zračenja bolesnicima, napominje Tihomil, preporučuju slaninu mangulice u redovitoj prehrani kao zdravu i lako probavljivu. Traže je i osobe koje imaju problema s dišnim organima. Cijena slanine je 33,18 eura (250 kuna) za kilogram, kulena približno 45 eura, kulenove seke oko 30 eura, kobasice 20 eura, dok kilogram masti od mangulice stoji približno 4 eura. Da bi se kupio jedan sušeni but ove pasmine svinja, treba izdvojiti 500 eura i više, ovisno o tome kako je pripremljen, a šunka koja dugo dozrijeva prava je delikatesa. Kadići je i ne prodaju, čuvaju je za vlastite potrebe. Planiraju krenuti u ozbiljniji uzgoj mangulice i proizvodnju suhomesnatih proizvoda, koji su sve traženiji. Javljaju im se kupci od Zagreba pa nadalje, s Kvarnera, iz Dalmacije, Slovenije, Austrije… Nedavno su ih kontaktirali i ljudi iz Francuske, koji su probali njihov kulen i oduševljeni su bogatstvom okusa i vrhunskom kvalitetom. Svinje, kaže Tihomil, kolju u klaonici u susjednoj Cerni, a meso prerađuju kod kolege koji za to ima registriran OPG, posjeduje hladnjaču i sve potrebno.
Prilagoditi se ASK-u
U posljednjih 20-ak dana, otkako se u najistočnijoj županiji pojavila afrička svinjska kuga (ASK), gradištanski uzgajivači mangulice u stalnom su strahu i na velikome oprezu. “Kuga nam je dosta otežala rad, brinemo se, strahujemo i čekamo hoće li stići i do nas i hoće li eutanazirati i naše mangulice. I osjećamo se bespomoćno”, govori. Došlo bi do uništavanja genetskog potencijala na kojemu se radi, a koji je vrlo važan, čime bi im bila nanesena velika šteta. Najveći problem u širenju ASK-a vidi u ljudskom faktoru, neodgovarajućoj higijeni i nepridržavanju propisa. Čvrstog je stava da nema tko što raditi na tuđoj farmi i razgledati tuđe svinje. Što se tiče pojave ASK-a, smatra da tu nije riječ ni o kakvim agendama i teorijama zavjere, ustvrdivši da imaju sreće što je u Hrvatsku ovako kasno došla. Podsjeća da je na Siciliji prisutna od 50-ih godina prošlog stoljeća, i smatra da će se i domaći uzgajivači morati prilagoditi i naučiti s tim živjeti, striktno se pridržavajući naputaka Ministarstva poljoprivrede. Posebice uzgajivači onih pasmina koje ne mogu opstati u zatvorenim prostorima. Naveo je primjer dobre prakse iz Mađarske, gdje se, unatoč pojavi ASK-a prije nekoliko godina, mangulice (nekoliko desetaka tisuća) i dalje drže na otvorenome, ali uz strogu provedbu biosigurnosnih mjera. Kadić je i član udruge uzgajivača svinja ove pasmine.
“Cilj je udruge, a sada i uzgojne organizacije, da stvorimo bazu kvalitetnih svinja i da dobijemo sljedivost u prehrambenom lancu. Onda dolazi status gurmet fooda i dodane vrijednosti u proizvodnji suhomesnatih proizvoda”, zaključuje.
OD PRAŠENJA DO PRERADE MESA 2,5 GODINE
“Što se tiče i okusa i kvalitete, tekstura mesa mangulice u odnosu prema običnoj svinji i ‘špageti-mesu‘ koje kupujemo u trgovačkim lancima neusporediva je”, kaže Tihomil Kadić. Za njezin je uzgoj, dodaje, potrebno puno strpljenja, treba čekati 2,5 godine da postigne kondiciju za klanje i da se dođe do prerade mesa, za razliku od obične svinje. Prasi se rjeđe, na svijet donosi od tri do šest praščića, a ne 20-ak kao obična svinja. A sa svinjama u otvorenom uzgoju, koje obilaze najmanje dva puta dnevno, mnogo je teže manipulirati. Meso mangulice slovi kao najkvalitetnije, najcjenjenije i samim tim i najskuplje. Teksturu mesa prošaranog masnoćom mramornog uzorka, koje se doslovce topi u ustima, često uspoređuju s japanskom wagyu i kobe govedinom, kojoj cijene dosežu i nekoliko stotina dolara za kilogram.
Marija Lešić Omerović
Izvor: glas-slavonije.hr
