Što slavimo na blagdan Svih svetih, a što na Dušni dan? Što zapravo znači kada kažemo da vjerujemo u »općinstvo svetih«?
Svetkovina Svih svetih zapovjedani je blagdan u Katoličkoj crkvi. Gotovo 1200 godina Crkva slavi 1. studenoga svetkovinu Svih svetih. Papa Bonifacije IV. (608-615) posvetio je oko god. 610. rimski Panteon Bogorodici i svim mučenicima. Godinama se svetkovina Svih svetih u Rimu slavila 13. svibnja, a kasnije je prihvaćen irski i engleski datum svetkovine 1. studenoga. Papa Grgur III. posvetio je oko god. 740. u bazilici Sv. Petra u Rimu posebnu kapelicu u čast Spasitelju, njegovoj Majci, apostolima, mučenicima i svim svetima.
God. 827. papa Grgur IV. odredio je da se 1. studenoga u cijeloj Crkvi na svečani način slavi spomen Svih svetih. Ta je svetkovina spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su svoj život proživjeli na čast Bogu, u duhu i po zahtjevima Evanđelja i na korist bližnjima.
Od tada prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj.
Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti. Kao što je lijepo rekao papa Benedikt XVI., da bi mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Samo s njegovom pomoći možemo postati svetima.
Dan nakon Svih Svetih je Dušni dan (2. studenoga). Na taj se dan Crkva sjeća svih vjernih mrtvih, a tradicija potječe iz 7. stoljeća. Redovnik Odilo (+1049) iz samostana Cluny u Francuskoj uspostavio je 2. studenoga kao dan kad su se redovnici posebno molili za sve vjerne mrtve. Toga se dana u crkvama slave mise za sve vjerne mrtve iz te župe ili biskupije, odnosno za duše svih umrlih vjernika.
Prema tradiciji se na taj dan obilazi grobove pokojnika, premda se običaj, zbog toga što je svetkovina Svih svetih u većini zemalja i neradni dan, posjećivanja grobova premjestio i na 1. studenoga. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.
Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.« Kršćani za duše svojih dragih pokojnika mole duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti njihovi zagovornici.
Datumska povezanost blagdana Svih svetih i Dušnog dana dobra je prilika za razmišljanje o vječnosti. S tim u svezi, kao što je jednom prigodom istakao papa Benedikt XVI., treba se upitati očekuje li uopće suvremeni čovjek vječni život ili pak vjeruje da to pripada već preživjeloj mitologiji. U ovom našem vremenu, više negoli u prošlosti, čovjek je toliko zauzet zemaljskim stvarima, tako mu često biva teško misliti na Boga kao protagonista povijesti i samoga našeg života. Blagdan Svih svetih i Dušni dan mogu biti vrlo poticajni za razmišljanje o tome.
PREDRASUDE / KRIVA TUMAČENJA BLAGDANA SVIH SVETIH
PREDRASUDA BR 1 Blagdan Svih svetih je dan mrtvih
Nažalost vrlo, vrlo često spominjemo 1. studenog, odnosno blagdan Svih svetih kao “Dan mrtvih”
Kako je došlo do tog velikog nesporazuma teško je reći – ili zbog neznanja ili zbog nedostatka vjere ili zbog pogrešnog tumačenja tradicije… U kršćanstvu NEMA DANA MRTVIH, jer nema mrtvih. Ljudska duša je besmrtna, njen život se nakon smrti mijenja ali ne prestaje i zato postoji Dušni dan koji se slavi nakon Svih svetih i koji je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojne
PREDRASUDA BR.2 – Blagdan Svih svetih je zajednički blagdan svih svetaca koje je Crkva
proglasila svetima
Blagdan Svih svetih posvećen je svim ljudima koji su došli do svetosti BEZ OBZIRA JE LI IH CRKVA PROGLASILA SVETIMA ili ne. Postoji puno više svetih ljudi koje nikad nismo upoznali ili čuli za njih nego onih koje je Crkva proglasila svetima. Proglašavanje svetim nekog čovjeka nije “evidentiranje svetaca” nego izdvajanje pojedinaca koji su poznati kao sveti i koje možemo smatrati svojim uzorima, učiteljima i iskazivati im štovanje. Budući da je nemoguće sve svete ljude poznavati i proglasiti svetima njihov zajednički blagdan je 1. studenoga.
PREDRASUDA BR. 3 – Sveci su bili savršeni ljudi, ljudi bez mane
Mi vrlo rado vjerujemo u takve “istine” jer onda lako zaključimo da takvo nešto nije za nas pa smo “mirni”. A sveci su imali i svoje mane i svoje slabosti i nisu uopće lako došli do svetosti, ali nisu odustajali. Njihova ljubav prema Bogu i ljudima bila je jača od njihovih nedostataka, bila im je pokretač u svakoj borbi sa sobom, vodila ih je u njihovom duhovnom rastu i u njihovim djelima, tako da su mogli unatoč svemu biti nositelji Božjeg svjetla u svijetu.
