Jedna predivna noć
23.travnja 2014. -približava se 20 sati. U našem gradu u našoj knjižnici noćas slavimo knjigu, slavimo riječ. Napisanu riječ, a ja očekujem izgovorenu riječ.
Vrata „hrama knjige“ otvorena. Na njima poznat, srdačan osmjeh i raširene ruke gosp. Jurice, stisak ruke, čestitanja pa to isto nekoliko puta s:Gocom, Josipom (Škljocom), Snježanom i kompletnim srdačnim osobljem knjižnice. U holu foto-vremeplov, Josipu (Škljocu) čestitke.
Svi su vedri. Osjećam da sam dobro došla, ali ne samo ja nego i mi svi. Sve je spontano i gledatelji i izvođači i sjedeći i stojeći- svi nekako- važni.
Elvira i Andrijana uz osmjeh, očima i ustima zahvaljuju nam što smo došli. Ma neka smo pod „ Ž“, ali kad u prostor ušetaše tri elegantne mlade recitatorice, jedan recitator i jedan gitarista, prelio me osjećaj kao da sam u metropoli. Ovi mladi glumci djeluju sigurno, toplo, a pojavnost im je za pamćenje.
Elvira i njezina „po daskama sestra“ potpuno nonšalantno, onako kao što dišu, tako lako i preslatko nastupaju.. Njihov pogled zove gledatelje na suradnju pa sam u jednom momentu osjetila i sebe da glumim i promatram. Uspjele su do nas svih koji sjedimo, doprijeti svojim darom glume (kao da ne glume) pa je cijelo gledalište zahvaćeno euforijom savršenog glumačkog dvojca. Elviri je Bog dao toplinu, šarm, prekrasnu pojavu, lagan hod, elokvenciju, vedrinu, a Andrijana sve te kvalitete na sebi svojstven, osobit, prpošan način- uz zadršku- prenosi na publiku. Tamo gdje one ne pršte od smijeha, publika to čini uz gromoglasan pljesak. Sve je ovo malo što sam napisala jer sam još pod dojmom doživljenog.
Enes Kišević mi je dopro do dna srca svojim nastupom i poveznicom stihova svjetske elite od Šekspira do danas. Ne sjećam se ljepše poezije odslušane doli iz njegovih usta izrečene, mimikom i toplinom oka potkrijepljene, a sasvim osobitim gestama začinjene. Onda- njegov dječački smijeh- čovjek zaista uživa u tome što radi. A mi Županjci te večeri, Bogom dani slušači, Božji miljenici, jer nam eto podastriješe: od kuće-domaćina preko svakog pojedinog izvođača, a uz nježni školovani solo nastup mlade nam Mateje, sve darove svoje.
Uživala sam svim osjetilima na tom balu riječi, glazbe, topline, prijateljstva, elegancije pod šeširima, jer sve pošto smo došli tu noć smo i dobili. Škljoc- samozatajan, nečujan ali spretan, opet sprema novu foto-izložbu,a nas baš briga, za kišu, što nismo Zagreb nego Županja, jer i mi puno toga imamo, hoćemo i možemo.
Oduševljena Gordana Matić