Je li se čovjek navikao na nepravdu da ne zna što bi s pravdom?
Moj razred i ne zanima vlast, osim kad biramo predsjednika razreda. Onda sve bude po pravilima, iako se mi igramo demokracije. Sjećam se kako su kandidati morali pripremiti mali govor kojim je trebalo dokazati zašto baš ta osoba zaslužuje biti predsjednik razreda, u čemu je bolji od drugih. Neki su išli na šarm, neki su oponašali političare, neki su odustali od kandidature. Provedeno je tajno glasovanje i sve kako treba. Baš je bilo zabavno! Osjećali smo se važno i moćno! Onda je sve pomalo zaboravljeno, sve dok nas nije dopalo pitanje o zloupotrebljavanju vlasti i kakav bi trebao biti vođa iz lektire ”Divlji konj” Božidara Prosenjaka. Sve mi se čini da je ova knjiga više za odrasle, odnosno upravo bi ju trebali pročitati oni koji se spremaju za vlast. i ne samo oni!
Svi smo se u razredu složili da je zloupotrebljavanje vlasti iskorištavanje položaja u društvu, to je sebično ponašanje koje zanemaruje dobrobit svih, gleda se samo osobna korist i pogodovanje nekome tko je blizak ili ima neki interes i korist. Dora Knežević naglašava kako takvi vođe sebe uvijek stavljaju na prvo mjesto i rade samo za osobnu korist.
Divlji konj odmah je uočio kako se ponašaju oni na vlasti: ” Progurao sam se između nekoliko konja i spazio vođe stada kako se brčkaju u plićaku, prskaju oko sebe i polagano pijuckaju. Za to vrijeme stado na obali skapava.”
Ako Divljeg konja poistovjetimo s čovjekom, lako ćemo uočiti kako se vođe okružuju najjačima, kako sebi namještaju ono najbolje, kako uzimaju prava koja drugima uskraćuju:
” Ždrijepci, oni najjači, i predvodnik, zagradili su pristup pojilu. ”
” Grizli su i proganjali svakog nesretnika ako bi kopitom samo dirnuo travu koju su oni sebi namijenili.”
”Svi su se konji smjesta dali u bijeg, a predvodnik je poslao mog oca da skrene i zadrži vučju potjeru.”
” Iz puke obijesti često su zamutili vodu u pojilu.”
Evo nekih komentara učenika iz mojega razreda.
Anamarija Čerkez: Predvodnik se grubo ponašao prema ocu Divljeg konja. Stalno ga je slao u opasne situacije, ne bi li ga se riješio bez borbe. Citat: ”On je zao. Svi kažu da je podmukao, želi te ukloniti…zašto baš tebe šalje u najveće pogibelji?”
Donijeli su Zakon po kojemu oni prvi imaju pravo piti vodu na pojilu. Nije ih bilo briga što je Zakon nepravedan.
Treba li se suprotstaviti takvima? U djelu se Divlji konj suprotstavio.
Željka Đoić potvrđuje to ovim citatom: ” Zagazio sam vodu među njih, protiv Zakona. Predvodnik, krupan kao klisura, zgrabio me zubima za uho poput balavca. Jednim jedinim udarcem iz mene su progovorile sve one munje i gromovi, bure i vihori koje sam tako uporno skupljao. Okrenuo sam se. Stado je počelo silaziti prema pojilu. Pogledao sam ostale ždrijepce, ali nitko od bivših silnika nije pokazivao namjeru da mi se suprotstavi. Uostalom, stari je Zakon pao u vodu. Sada je na snazi novi. Kakav je to bio preokret! Bezbroj grla zarzalo je od radosti, od slobode. Ispunio se moj san.”
Sloboda! I nova vlast! Divlji konj imao je dobre namjere, donijeti pravdu, pravedne Zakone koji će unijeti jednakost i onim slabijima omogućiti dostojan život i slobodu.
Sudeći prema djelu, vlast je dosta složen položaj, ona traži mnogo različitih osobina, etičnost i razumijevanje, treba znati kada i kako postupati u opasnim situacijama. Dobre namjere nisu dovoljne. Za ostvarivanje dobrih planova treba zrelost i treba se znati nositi s izazovima.
Evo što se dogodilo Divljem konju kad je preuzeo vlast:
Veronika Hrehor: ” Oko mene su ždrijepci ulizice. Mahali su mi za repom, pazili na svaku moju želju. U isto vrijeme iza mojih leđa širili su glasove da nemam smisla za šalu i da sam pogibeljan kao otrovna trava.”
Mario Madžarević: ” Dok sam štitio slabe, oni su me mrzili, plašeći se da će im se njihovi protivnici, kasnije, kad ne budem u blizini, još jače svetiti.”
Marko Katić: ” … a jaki su se me mrzili, smatrajući da im uskraćujem pravo koje im po prirodi pripada.” Iako je bio predvodnik i uzor stadu, bez njega bi se stado pogubilo i nastradalo, ali nije mogao ugoditi ni slabijima ni jačima.
Marina Mašić: ”Uvjeravali su me da sam najjači i najmudriji konj kojega su ikada vidjeli… Okružile su me i mlade kobile. Govorile su da im se baš sviđam i da jedino o meni sanjare.” ( Prije nego je došao na vlast, smatrali su ga balavcem. )
Anamarija Čerkez: ” Tvrdili su da mi pripada pravo na najljepši dio pašnjaka, davali mi prednost na pojilu.”
Nina Matanović: ”A ja sam želio samo pošteni Zakon. Ni za što drugo nisam mario.”
Dora Knežević: ” Bio sam uvjeren da će s mojim Zakonom napokon stići pravda za sve. S vremenom, međutim, moje je razočaranje raslo… Shvatio sam da nitko ne može ugoditi svima. Neki su mislili da je moj Zakon preblag, drugi, pak, preoštar. ”
Divlji konj je shvatio da ne može ugoditi svima u stadu za koje je odgovoran. Svatko je imao pokoju želju. Novi Zakon bio im je mrzak. ” Toliko su se navikli na nepravdu da nisu znali što bi s pravdom. Bila im je msrka i neprirodna. Moj im je Zakon bio nerazumljiv i nije se sviđao ni jakima ni slabima. ”
Veronika Hrehor:” Moj je zakon bio sazdan od straha i prisile poput prethodnoga.”
Divlji konj pokušao im je objasniti: ”To je zato što ne poznajete Zakon koji je viši i pravedniji od vašega. ” Uzalud, smatrali su da je poludio i skrenuo s uma.
Nina Matanović: ”Stado se vratilo starom životu, a s njim su došle i stare nepravde.”
Stado je vjerovalo u stari Zakon koji sve ovo rješava borbom.
Marija Čavarović zaključuje: Svaki vođa mora biti educiran, znati svoj posao. Mora biti jako dobar pregovarač. Iznad svega mora biti pristojan i davati najboje od sebe za druge.
Dora Knežević smatra da vođa mora biti odlučan i da se sa svima mora družiti, sa svima biti ” na zelenoj grani”. Mora predlagati i biti otvoren za ostvarivanje novih ideja. Mora biti spreman na neuspjeh, ali ne smije odustati jer onda narod neće biti siguran u njega. Mora priznati pogreške i shvatiti da , kad govori, ne govori u svoje ime nego u ime svih.
Vjerujem da ste u ovih nekoliko izdvojenih citata iz života Divljeg konja i razmišljanja učenika iz mojega razreda prepoznali životne situacije nas ljudi.
Moje je mišljenje da svatko tko dođe na vlast, mora paziti da njegovo penjanje ka vrhu ne bude takvo da druge ljude gura prema dnu.
Vaša Nina
Nina Matanović 7.r.
Osnovna škola Mate Lovraka
Županja
