Na svetog Ivana
Dođi na svetog Ivana
u kolovoz kasni,
dok sunce gasni
ljetu na izmaku.
U susret svojima kreni,
ostani i na konaku.
Svojti se pridruži
i svojim milima ti se okruži.
Dođi na objed slasni.
Skuhat ćemo pitlovana,
supe, sosa, malkoc rena,
i reš prase i kupus salate.
Skinut ćemo lanjsku šunku
osušenu sa tavana.
Sladiti se mađaricim,
breskvicama, žarbo šnitom.
Oras pracnom i oblatnom,
limun tortom, dobošicom.
Nemoj da te opet nema
domaće se ovdje sprema.
Popit će se koja više
rakijica, litra vina,
da smo živi, sretni dugo,
da se opet sastanemo
i ne treba ništa drugo.
Dođi na svetog Ivana
makar po srce jedno
od medenih šatri.
Ili po svijeću za svoje
na crnoj parti.
Osluhni uzdahe jablana,
rashladi pod starim krošnjama.
Pomiriši nebo od tamjana,
okrijepi na drvenim klupama.
Osjeti savske lahore,
drhte ko žice tambure.
U rođenoj kući odmori,
navrati kod komšija
i kapiju svoju otvori.
I budi jedan od onih
što svojom stazom koračaju.
Jedan od onih rođenih
koji se rođenima vraćaju.
Ovdje se čežnjom srce grije
i svakim mirisom duša nasmije.
Ovdje ti prvi puta ime spomenuše.
Ovdje ti prvi koraci krenuše.
Prekriži se ivanjskim
kapljicama svete vode
i drumovima reci
da te više nikud ne odvode.
Dođi na svetog Ivana
tu ti je ljubav utkana.
Dođi, ravnica pjesmama odzvanja!
Znaš li da čeka te Županja?
Vesna Hope ❤️
photo by Branimir Kuzman
