Najpoznatiji govor ikad izgovoren u zgradi Hrvatskog sabora održan je na noćašnju noć prije 101 godinu.
„…mi na ljevici…“, „…da se država u ovo veliko doba uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom, čovječanskom (socijalnom) temelju…“, „pojmite da je zauvijek nestalo stare gospodske vlasti militarizma, kapitalizma, birokratizma i klerikalizma…“
Znamenit je govor održan tu noć. Mnogi su za taj govor čuli, mnogi citiraju neke isječke. Postoje pak dijelovi govora, koji se ne citiraju, a odnose na vlastite vrijednosne i političke pozicije te unutarnje uređenje države.
MI NA LJEVICI
„Prvo imate krivo jer znalice i hotice prešućujete da smo se mi Hrvati barem mi
na ljevici uvijek borili protiv tog tuđinca i da smo u toj borbi znali
pobijediti bar toliko da tuđinac nikada nije bio Hrvatskoj pravi i potpuni
gospodar.“
Izgovorena od Stjepana
Radića, postati će najviše prešućena rečenica u novijoj hrvatskoj povijesti.
Kad god je u zadnjih 50-ak godina koji tekstopisac, tvorac priloga u TV
kalendaru, novinar ili netko treći pisao tekst o republikanskom govoru Stjepana
Radića održanom na noćnoj sjednici Narodnog vijeća Države SHS održane 24.
studenog 1918., ovu rečenicu je preskočio, previdio, stavio (…) trotočku u
zagradu, obrisao i pravio se da to nikad nije izrečeno ili napisano.
Nebitno je je li onaj koji je pišući o radićevom govoru tu rečenicu propustio
pripadnik klerikalne desnice, socijaldemokratske ljevice, boljševičke ljevice
ili pak neke druge političke ideje, ishod bude isti. Prešuti, preskoči,
zanemari.
Stanje svijesti izgrađeno na samoprozvanom monopolu na domoljublje i
samoprozvanom monopolu na humanističke vrijednosti zapne na toj rečenici i ne
zna što bi s njom pa samo preskoči.
Teška je riječ „ljevica“, teška bila i ostala. Nastoji se ne izgovarati.
Pogotovo se nastoji ne izgovarati u kontekstu Stjepana Radića. Ima u toj riječi
nešto.
Onaj tko kontrolira prošlost kontrolira budućnost. Onaj tko kontrolira
sadašnjost kontrolira prošlost (George Orewll, „1984“).
Radi vrijedno naše „Ministarstvo istine“, uredno prekraja događaje i osobe iz
povijesti i usklađuje ih s potrebama dnevne politike. Kako bi drukčije dnevna
politika, bazirana na priglupim sukobima, podnijela postojanje nesporno
nacionalno zaslužne osobe ili stranke, pripadnika ljevice?
Malo po malo guralo je prekrajanje povijesti HSS (HRSS) prema centru pa u desni
centar i desnicu.
DA SE DRŽAVA UREDI NA
SLOBODNOM REPUBLIKANSKOM I PRAVEDNOM ČOVJEČANSKOM (SOCIJALNOM) TEMELJU
„Naš je Hrvatski seljak a to je devet desetina hrvatskog naroda u ratu postao
potpun čovjek, a to znači da neće više nikome služiti, nikome robovati, ni
tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u ovo veliko doba
država uredi na slobodnom republikanskom i pravednom čovječanskom (socijalnom)
temelju.“
Slabo je navođeno da se u govoru Stjepana Radića spominju temelj na kojem treba
urediti državu.
POJMITE DA JE ZAUVIJEK
NESTALO STARE GOSPODSKE VLASTI, KAPITALIZMA, BIROKRTIZMA I KLERIKALIZMA
„Dajte već jednom pojmite da je zauvijek nestalo stare gospodske vlasti militarizma,
kapitalizma, birokratizma i klerikalizma.“ Opet rečenica koja je nepoželjna.
Gospodska vlast koja je u sebi kumulirala militarizam, kapitalizam, birokratizam i klerikalizam postala je stvar prošlosti već u prvom svjetskom ratu, ideja takve vlasti je anakrona, stvar je prošlosti i što se to brže shvati to bolje.
NE SRLJAJTE KAO GUSKE U
MAGLU
„Ne srljajte kao guske u maglu“. To je najcitiraniji uzvik/doskočica iz tog
govora, ali za njegov kontekst potrebno je pročitati cijeli govor koji ne
završava tom doskočicom nego završava sa „Živjela republika. Živjela Hrvatska.“
OSVRT
Većina sadržaja Radićevog govora se parcijalno citira. Ipak ove tri nabrojane rečenice su stalno preskočene i premalo se na njih osvrtalo. U ovom tekstu one su posebno izdvojene jer i one su, uz druge dijelove govora, izgovorene na noćašnju noć prije 101 godinu.
Stjepan Gašparović
