Na današnji dan u noći 30-31. 12. 1944. Županjski bataljon s nešto naroda prelazi Srijemski front kod Lipovca i izbija na oslobođeni teritorij. Od tada aktivno se uključuje u borbe i probijanje Srijemskog fronta. Sam marš od nekih 30-tak kilometara, po jakoj zimi i dubokom snijegu nije protekao nezapaženo, tako da su ustaške vlasti iz Županje i okolnih sela cijelim putem slali lovačke patrole koje su iz zasjeda napadali partizane i pokušavali ih spriječiti u naumu. Po prepričavanju žitelja, velike prepreke i probleme partizanima činili su i mnogobrojna mitraljeska gnijezda i bunkeri koji su bili načičkani po cijelom području. Iako nema partizanskih izvještaja o mrtvima, iz jednog ustaškog zapisa da se isčitati da su partizani imali “tuce mrtvih i nekoliko desetaka ranjenih”. Najžešće borbe vođene su u selu Spačvi gdje su partizani čak kratkotrajno i ušli u središte sela, ali su uz žrtve brzo istjerani i ujutro se priključili glavnini partizanskih snaga.
Za vrijeme Jugoslavenskog režima, taj događaj je naravno iskorišten u propagandne svrhe i službeno je obilježen popularnim “Decembarskim maršem”, gdje je nekoliko stotina tadašnjih omladinaca iz Županje i okolice oformiranih u brigadu, po zimi i snijegu i noći, pješice iz Županje krenula preko Bošnjaka do Spačve. Tadašnje vlasti, u komunističkom duhu, su željeli taj događaj prikazati kao uspjeh u odgoju socijalističke omladine, ali sami omladinci koji su sudjelovali na tome maršu vidjeli su to kao idealnu priliku za dobru zabavu. Istini za volju, cijela ta pompa oko tog “Decembarskog marša” bila je za omladinu vrlo zabavna, jer osim zaista dobrog druženja mladež je cijelim putem bila dobro opskrbljena hranom i pićem. U Bošnjacima, gdje je bila prva stanica, pored vrućeg čaja sokova i sendviča bio je organiziran i koncert lokalne grupe. nakon toga kolona popunjena grupom omladinaca iz Bošnjaka nastavlja pješački dalje prema Spačvi. Kako bi dočarala prepreke i zasijede koje su imali partizani na putu, specijalno za to oformljena diverzantska grupa ometala je kolonu simulirajući napade bacanjem petardi ili pucanjem iz plašljivaca. Uz to obavezno je bilo postavljanje granja kao prepreka po cesti ili paljenje kukuružnjaka. Iako je bilo zabranjeno, mnogi su sa sobom ponijeli i alkohol pa je atmosfera često bila vrlo vesela. U selu Spačva gdje je bio i cilj marša, već umorne sudionike dočekala je službena delegacija političara. Nakon odmora uz hranu i piće i neku vrstu provizorne diskoteke, učesnici su autobusima otpremljeni nazad za Županju.
Zoran Lucić
One Comment
Anonimno
U čast toga bila je nekada organiziran marš učenika srednjih škola, popularno zvan “bakljada”. Kao što danas organiziraju za učenike druge aktivnosti.