Kad vam učenici nakon šest, sedam sati nastave dođu na predstavu, a na pitanje koju bi ocjenu od jedan do pet dali predstavi, oni uglas kažu DESET, onda je to – to!
Zato sam neizmjerno zahvalna Mrak Teatru na prekrasnoj predstavi ”Romeo i Julija”. Vjerujem da će učenici Shakespearea na ovaj način zapamtiti za cijeli život. Došlli su na predstavu neopterećeni da ćemo ih poslije ispitivati lektiru ili medijsku kulturu. Zato su mogli uživati. I ja zajedno s njima. Nisam trebala posebne pripreme, tek toliko da se opuste i da poštuju pravila koja vrijede za kazalište. Rekla sam da ih čeka iznenađenje, novo viđenje Romea i Julije. Prilagođeno i osuvremenjeno pogledima i zbivanjima oko nas. Učenici su kasnije sami iznosili dojmove, razmišljanja, govoreći o glumi, pokretima, kostimima, scenografiji, glazbi… Moje je bilo da samo potvrdim kazališna izražajna sredstva i zadaća iz gradiva medijske kulture je ostvarena. Izvedba ”Romea i Julije” pokazala je da ne treba robovati zbivanjima i događanjima od prije kojih 400 godina, nema nedodirljivih, ali ni vrijeđanja, vulgarizacije. Dominira ljubav, a to je ono najvrednije! Ljubav koja je vječna, koja pronalazi pukotine i svladava prepreke, ljubav bez žrtava! I svađa koja može biti duhovita, a ne smrtno ozbiljna i bez pomirenja! Ne bih htjela ponavljati već rečeno o preradi izvornog teksta, o režiji, dinamičnosti, razigranosti predstave, glumi i nositeljima uloga, o izvrsnoj suigri, korištenju prostora, gdje mali ansambl dominira ogromnom dvoranom ”Mladost” ( i pozornicom i gledalištem); tek ovaj put izdvajam profesionalan odnos izvođača – amatera prema djeci! Toliko su ih uvažavali, igrali za njih zdušno, dajući najbolje od sebe! Osjetilo se to od prve do zadnje minute! Hvala vam! Hvala vam za svjetlo koje ste unijeli u ozbiljne školske dane! Hvala vam što ste nam pomogli da učenici iskustveno uče o medijskoj kulturi, o kazalištu i književnosti! Hvala vam za nasušno potreban smijeh do suza!
Hvala vam što njegujete govorno izražavanje, što radite na oblikovanju i izražajnosti riječi, a posebno pripovjedač, ”dvorska luda” koji ima ono nešto u svom scenskom govoru! Njegova je riječ posebno uvjerljiva, profesionalno oblikovana, ona nije tek tako izgovorena. To je ono što zovemo scenski govor! Kad uz to dođe uvjerljiv scenski pokret, mala i naoko nevažna uloga postane velika!
Ma, baš ste mraaak!
Evo i nekih zapažanja mojih učenika:
Nina Matanović 7.b
Na sam spomen Romea i Julije, obuzme vas tuga. Jučerašnja predstava predstavila nam je potpuno drukčijeg Romea i Juliju. Već na samom početku – smijeh, a potom opće oduševljenje zavladali su cijelom dvoranom. Županjski Romeo i Julija skroz su otkvačeni i suvremeni. I dalje je tu, naravno, ljubav, posvađane obitelji, skrivanje… No, Romeo pleše na zabavnu glazbu, pjeva šašave pjesme i udvara Juliji. Kad treba, prebaci se u neko davno vrijeme. Svećenik pokazuje da je ponekad i običan čovjek. Julija i Romeo sve to znaju, sve okreću u svoju korist, u korist svoje ljubavi. Svim silama se Julija bori da je ne udaju za nekog tamo Pavu. Julijina majka je puna energije, u žestokoj je svađi s Romeovom majkom koja ne da na svojeg sina, makar nije položio ispite. Julijin otac pije i tjera Romea od Julije, no uzalud! Svećenk je povremeno pobožan, ni on ne može odoljeti plesu na svjetovne i pop pjesme. Na samom kraju Julija i Romeo bježe u Irsku ( vrlo domišljato!), te nam donose još jedno veliko iznenađenje. Naime, kao šlag na torti, Julija otkriva da je ona zapravo on.
Zanimljivio mi je bilo kako profesori i učenici zajedno glume na sceni, kako se stariji i djeca lijepo slažu na sceni. Posebno su mi se svidjeli srednjovjekovni kostimi s posebnim detaljima. Plesanje stepa, srce na posebnom mjestu jedne od glumica, prazna bočica… Glumci nam drže pažnju od početka do kraja!
Veronika Hrehor 7.b
Tragedija pretvorena u komediju pravi je pogodak i radost za sve učenike iz naše škole koji su gledali predstavu! Glumci su veseli i razigrani, predstava je puna humorističnih situacija i slika. Ništa nije ostalo nezapaženo; ni kada je Julijin otac bio u različitim čarapama, ni kada su u Shakespearovo vrijeme ubacili bećarce, ni kada se vjenčanica nabavljala na koridoru. Nitko se nije ljutio što je svećenik uhvatio buket i nitko ih zato ne smatra lošima i da to stvarno čine. Toliko je sve brzo prošlo da nam se pedeset minuta činilo kao deset! Osmijeh od uha do uha drugi dan u školi sve je govorio!
Dora Knežević 7.b
Meni se predstava jako svidjela. Poznato djelo prikazano nam je na humorističan način. Premda smo znali da glume amateri, meni su oni bili pravi glumci! Svatko od glumaca potpuno se uživio u svoju ulogu. Predstava je puna fora koje su bliske nama djeci i mladima općenito. Bilo bi mi drago da je trajalo duže. Voljela bih da su kostimi i scena bili raskošniji, ali to je možda zato što za to treba više novaca.
Željka Đoić 7.b
Nitko od nas nije očekivo tako dobru predstavu! Nasmijali smo se kao nikad! Još smo se putem smijali, prepričavajući kako je tko izveo koju scenu. Pokušavali smo plesati kao svećenik ili irski ples. Nije nam dobro išlo kao njima. Još kad smo vidjeli da su neki srednjoškolci, nismo vjerovali da su tako dobro glumili. Očekujemo još ovako veselih predstava!
Radojka Matić, učiteljica iz OŠ Mate Lovraka Županja
