Zavičaj
To je onaj komadić svita,
kojega vidiš i kad je noć.
Kojega sanjaš dok svitom skitaš,
za njim te čežnja ne može proć.
To je onaj djelić pod suncem,
pisma na šoru i lipov hlad,
Kojega braniš dušom i srcem,
u kojem vlada vječiti sklad.
Zavičaj to je tvoj korak prvi,
otac i mati,sestra i brat.
Plod svete žrtve znoja i krvi,
kojemu daješ,koji će dat.
Lenija svaka i svaka bara,
voćnjak i barča i đeram stari.
Župnik kad sveti,moli s oltara,
i bećar koji konje timari.
To su i naše preslatke cure,
koje smo kad god vukli za kike.
I babe koje kroz kapke zure,
gledeći pune žustre kritike.
Zavičaj jedan jedini svit,
kojem se stalno iz nova vraćaš.
U njem je slađe i jest i pit,
di uvik rado za pismu plaćaš
