LILY U ŽUPANJI
Želju sam imala
Želja mi se ispunila.
Lily u Županji,
Kolijevki mog djetinjstva
I mladosti moje rane,
Povijesti davno istkane.
Lily, naša prva unuka,
Mala Australka.
Tu je da osjeti, vidi
Gdje i kako je
Bakina i didina grana listala
I njena grana postala.
Zgradu općine vidjela,
Poznate Šenbrun boje
I staru crkvu,
Gdje su se baka i dida vjenčali,
Istoga dana dva puta,
Po zakonu tadašnjeg instituta.
Po istom nasipu šetala,
Istu vijugavu Savu gledala,
U daljini siluetu dizalice vidjela.
Iste Poloje posjetila,
U blato ugazila,
Lijepu školjku opazila.
Obišli smo Koloniju –Šećeranu,
Stare redove, zatvorene dućane,
Duhove kina, knjižnice,
Suhu , zapuštenu fontanu
Minus žaba.
Uništila sve neka baraba.
Gledajući ju kako stoji
U ruševinama moje škole
Oblila me sjeta.
Došla mi slika
Sretne, devetogodišnje mene,
Memorije ne mogu da odole.
Nije joj jasno bilo
Zašto šalufne vise,
Prozori otvoreni u kiši,
Zidovi vlažni u raspadanju
Kad sam joj ja pričala
Kako je naš stan, Kolonija 18
Bio poseban, krasan.
Sjedili smo vani,
Nekada ljetna bašča
“Kristal restorana”.
Pili tko šta, naravno kavu.
Lily Cocktu, omiljenu, pjenušavu.
Sve drugačije, a opet isto.
Trava jednako zelena,
Jablanovi jednako stasiti,
Zrak jednako blag, samo nema živice.
Čak mi se učinilo
Da čujem zvuk
Vis “ Kristala”,poznat , drag.
Ušli smo i u glavnu salu ,
Gore na balkon,
Dole niz stepenice,
Na plesnu ploču,
Pa uz zvuk valcera
( samo u mojem uhu),
Otplesali malo, korak, dva
Kao ja nekada.
Pokazala sam joj još uvijek
Divnu željezničku stanicu,
Objasnila njenu važnu prošlost,
Tu vrijednu prometnu caricu.
Živjela je na piti
I ponekoj krofni,
Zahvaljujući Milenku.
Svako jutro svježe donijeo
Za Lily da bira.
Bio je pravi anđeo.
A Ivica i Mara, hvala im.
Bili su SOS tim,
U našim situacijama akutnim.
Voljela je i poneki ćevap,
U Lambadi, a lepinju još više.
Sladoled je bio prvi,
Voljela ga je najviše.
U slastičarni su već znali
Njenu omiljenu vrstu,
Pa su joj to odmah i dali.
Ovo je za Lily bio drugi svijet.
Ne stran.
Drugačiji , da,
Ali ipak njen, lijep.
Naša mala Australka
Za kratko vrijeme,
Bila je
Mala,sretna Županjka.
Ruža Bučak-Ružica Dabić