LILY U ŽUPANJI Želju sam imala Želja mi se ispunila. Lily u Županji, Kolijevki mog djetinjstva I mladosti moje rane, Povijesti davno istkane. Lily, naša prva unuka, Mala Australka. Tu je da osjeti, vidi Gdje i kako je Bakina i didina grana listala I njena grana postala. Zgradu općine vidjela, Poznate Šenbrun boje I staru crkvu, Gdje su se baka i dida vjenčali, Istoga dana dva puta, Po zakonu tadašnjeg instituta. Po istom nasipu šetala, Istu vijugavu Savu gledala, U daljini siluetu dizalice vidjela. Iste Poloje posjetila, U blato ugazila, Lijepu školjku opazila. Obišli smo Koloniju –Šećeranu, Stare redove, zatvorene dućane, Duhove kina, knjižnice, Suhu , zapuštenu fontanu Minus žaba. Uništila sve neka baraba. Gledajući ju kako stoji U ruševinama moje škole Oblila me sjeta. Došla mi slika Sretne, devetogodišnje mene, Memorije ne mogu da odole. Nije joj jasno bilo Zašto šalufne vise, Prozori otvoreni u kiši, Zidovi vlažni u raspadanju Kad sam joj ja pričala Kako je naš stan, Kolonija 18 Bio poseban, krasan. Sjedili smo vani, Nekada ljetna bašča “Kristal restorana”. Pili tko šta, naravno kavu. Lily Cocktu, omiljenu, pjenušavu. Sve drugačije, a opet isto. Trava jednako zelena, Jablanovi jednako stasiti, Zrak jednako blag, samo nema živice. Čak mi se učinilo Da čujem zvuk Vis “ Kristala”,poznat , drag. Ušli smo i u glavnu salu , Gore na balkon, Dole niz stepenice, Na plesnu ploču, Pa uz zvuk valcera ( samo u mojem uhu), Otplesali malo, korak, dva Kao ja nekada. Pokazala sam joj još uvijek Divnu željezničku stanicu, Objasnila njenu važnu prošlost, Tu vrijednu prometnu caricu. Živjela je na piti I ponekoj krofni, Zahvaljujući Milenku. Svako jutro svježe donijeo Za Lily da bira. Bio je pravi anđeo. A Ivica i Mara, hvala im. Bili su SOS tim, U našim situacijama akutnim. Voljela je i poneki ćevap, U Lambadi, a lepinju još više. Sladoled je bio prvi, Voljela ga je najviše. U slastičarni su već znali Njenu omiljenu vrstu, Pa su joj to odmah i dali. Ovo je za Lily bio drugi svijet. Ne stran. Drugačiji , da, Ali ipak njen, lijep. Naša mala Australka Za kratko vrijeme, Bila je Mala,sretna Županjka. Ruža Bučak-Ružica Dabić