Niti Borg ne bi napravio bolji LADO nastup. No, u našim zemaljskim uvjetima, to je ipak svjetska produkcija. Svjetlosni efekti, na velikom zidu, bez kojeg danas niti Županja ne može imati imidž grada. Malo kiča dobro dođe, ko što noću šljaštri, u različitim bojama, križ crkve u Vinkovačkoj. U pozadini pozornice , psihodelična izmjena svjetlosnih mustri, od milijun šarenih piksela. Čemu služi, ne zna se. Možda po onoj, kada već ima mogućnosti, da se upotrijebi. Slijedi li repriza kadra, pa sloumoušn… ko na nogometnoj utakmici.
U najboljoj tradiciji sovjetskih cirkusa, za očekivati je LADO solisticu koja se na trapezu spušta s vrha pozornice uz jeku koja odzvanja između stiliziranih zagorskih bregi. Slika „pod špagu“, simetrija ko u ogledalu, ladno oko srca, ko hladni županjski trg. Zato LADO ima odličnu prođu, i u Kini i u Japanu.
Svi smo mi LADO. Jedan ko svi, svi ko jedan.
KLONOVI NASTUPAJU
Klonovi ili 3D printer? Nema greške, nema ni gušta. E, to je i najveći problem.
Ženske furaju osmijeh ala snježna kraljica. Ili, ko da su izašli od zubara, pa im pola face pod anestezijom, ili s tretmana botoksom za čube. Da ih se neko očeše odozada, vjerojatno ne bi promijenile niti oblik, niti kut, niti veličinu osmijeha.
Plesači plešu, pjevaju, poziraju ko manekeni, u top kondiciji, očijukaju s plesačicama, reda radi ko ribice preko stakla susjednih akvarija. Ne znaš jesu li baletani ili se furaju na frankeštajnsku sliku seljaka i metroseksualca. Nošnje ko iz kemijske čistionice, salivene, ni paradne uniforme vojske nisu ništa jednakije.
Svestrani svirači sviraju iz G, originalno, baš kao prije 100 godina ispod ladovine drveta, na seoskom eventu.
Pjeva se točno iz D, može se provjeriti preko Internet aplikacije. Nema tog napjeva, s naših paralela i meridijana, koji ne mogu otpjevati bolje od originala.
PORNO PUBLIKA
A publika oduzeta. Sjede i glede. U koordinatnom sustavu stolica, u tom i tom redu, na tom i tom broju. Vrhunac zabave publike je pljeskanje, (dlanom o dlan). Na spontanu komandu, publika počinje pljeskati. Kamera ih hvata, s osmjehom na licu, plješće. Najzanimljiviji je onaj jedan publikum koji kasni desetinku…
I zašto je to pornografija? Dva sata sjediš i gledaš druge kako nešto rade. Ima li neka druga definicija pornjave? Kakav je to koncert ako ne možeš plesati, uvatiti se, pjevati, a da nisi u strahu da će te netko stručnjački ispravljati. Sudjelovati, a ne biti ko UN promatrač.
TO TO TOLISA.
Komad žene od 80 -90 kila, 180 cm sa štiklama od 10 cm, puta ubrzani sitni vez nogama (masa X brzina) izgleda moćno na podiju za ples. Da joj pukne štikla u zavoju kola, porušila bi iz šuba pet stolova, letjeli bi stolice i konobari ko kegle na kuglani. Koliko sreće, prije za vrijeme i poslije plesa. A kad mala zapjeva svekrvici, to UNESKO još desetljećima neće moći procesuirati, ne pomažu im niti algoritmi. Sreća sve veća, s povišenjem radne temperature, količinom znoja. Srce u grudima, vidi se i čuje. Folk prerasta u seksipil.
KOJI JE ONO SMISAO PLESANJA?
Na moru, prije 20 godina otkrili gusare, prije 15 godina mažoretkinje, prije 10 godina počeli mlatiti Turke na moru i kopnu uz eno / etno / eko / gastro / stol (iliti pijačina i žderačina), prije 5 godina počeli održavati županijsku smotru folklora (odma postala tradicionalna i jubilarna).
U Slavoniji tradicije koliko hoćeš, znanja, nošnji, običaja, manifestacija, svega – osim djece.
Da LADO malo smanji svjetske apetite i velebne koncerte po arenama. Da više nastupaju s manjim koncertima po najmanjim mjestima, (kad ih već građani plaćaju), besplatni koncerti, da motiviraju mlade, pokažu kako se oblači, zajedno otplešu neki korak, zajedno pogledaju neke nošnje iz sela, zajedno zasviraju, zapjevaju, neposredni kontakt, izvan strogo kontroliranih uvjeta. Da se podsjetimo što nas to tjera da plešemo.
Slobodan Obradović
