Na današnji dan 11.11.1918. godine nekada moćna njemačka Carska vojska potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju čime je okončan 1. svjetski rat. Kapitulirala je i Austro-Ugarska vojska. Nakon 4godine neizrecivih patnji, krvi, smrti, bolesti i svih mogućih nedaća vojniciporažene Austro-Ugarske monarhije krenuli su sa bojišta ( najviše Talijanskog )svojim kućama, među njima i brojni Hrvati. Povratak kući raduje, gorčina porazaje neizdrživa a sve je bilo uzalud.Preživjeli će pričati o strahotama rat.
„ Nakon tri-četri šturma sa puno mrtvi i raniti, vojska ni’ ‘ćela na još jedan šturm. Iz štopa[1] naređuju „ desetkovanje“. Taj oficir ubio je njekoliko vojnika pištoljem, vojnik na kog je došo’ red bajonetom je probo tog’ što je ubijo da mu je vršika bajonete virila iz leđo „
Usmena predaja iz Štitara, Galicija, ispričao Mirko Miličić-Tomić
„ Svaki dan se na veliko gine, neznaš ‘oćeš osvanit, ‘oćeš dočekat podne il’ veče.Koji su raniti, spasili su se. I ja ću noge priko rova, pa pucaj Rujo.“
Usmena predaja iz Babine Greda, ispričao Mato Kopić-Dudin
„ Švarcloze[2] kose ko’ najbolji kosci, puštamo i’ bliže (Ruse) pa onda raspalimo po njima, malo koji se vrati. Kad si u šancu onda je još dobro al’ kad se ide na šturm[3]…..“
»Grozna borba vodila se u šančevima, sve po noći. Ne poznaš ko je Rus, a ko tvoj, samo prvoga do sebe kolji, jer nećeš li ti njega, on će sigurno tebe.« Peter Stanković (priredio), 1609 dana na fronti od Grge Turkalja-Guslara, Winnipeg, 1930., str. 206.
„Stokratna misao svrdla mozak kao još nikad prije. Htjela bi na neki otajni način razjasniti onima što dolaze, da ne želimo na njih pucati […] da su oni za nas željkovani spasitelji […] Prenos misli ne djeluje. Slijeva se ori prasak ručnih bombi. Prst je valjda sam od sebe pritisnuo otponac. Ludi je mehanizam mitraljeza stao zaglušno raditi.«
Josip Horvat, Živjeti u Hrvatskoj 1900–1941. Zapisci iz nepovrata, Zagreb, 1984., str. 70.
R.b | Ime i prezime | datum rođenja | datum pogibije | Mjesto pogibije | postrojba | služba |
1. | Ilija Meštrić | 1893. | 08.12.1914. | Nova Radonska -Poljska | IR 70. | pješak |
2. | Marijan Miličić | 31.01.1884. | 13.10.1914. | ? | ? | ? |
3. | Mile Mandarić | 1881. | 24.10.1914. | ? | ? | ? |
4. | Valentin Lukačević | 12.02.1889. | 02.02.1915. | Ranjen u Srbiji, umro u Vinkovcima, pokopan u Štitaru | LIR. 28. | vodnik |
5. | Živković Antun | 1884. | 22.05.1915. | Pokopan u Chyröw am Hügel kod Cementfabrike-Galicija. | IR. 70. | pješak |
6. | Gašparović Valentin | 1885. | 21.05..1915. | Barki-Dominiskauskie, Lemberg (Lavov) – Galicija | IR 70. | pješak |
7. | Živko Gašparović | 11.11.1883. | 09.09.1915. | Galicija | ||
8. | Ivan Miličić- Ljepotan | 06.05.1884. | 26.12.1915. | Galicija | LIR.28. | pješak |
9. | Ivan Miličić – Markovi | 30.05.1898. | 24.11.1917. | ? | FKR. 36. | topnik |
10. | Antun Tonča Vezoš | 1890. | 1915. | Galicija | IR.70. | pješak |
11. | Gabro Vincetić – Đukić | 02.03.1894. | 7.6..1916. | ? | IR 70. | pješak |
12. | Marko Ellez | 1895. | 11.- 29.7.1915 | ? | LIR. 37. | pješak |
13. | Mijat Miličić – Lukeni | 17.08.1880. | 1915. | ? | ? | ? |
14. | Mato Prelić | 11.02.1889. | 21.02.1918. | Umro od rana u bolnici ??? | IR. 70. | pješak |
15. | Ilišević Ilija | 1889. | 1.03.1916. | Umro u Albaniji pokopan na vojnom groblju u Tirani. | IR. 70. | pješak |
16. | Antun Miličić – Lukeni | 26.01.1888. | 1916. | ? | ? | civil kuhar |
17. | Ivan Lukačević | 24.06.1886. | 1916. | ? | ? | ? |
18. | Ivan Ellez | 08.03.1897. | 1916. | ? | IR 37. | ? |
19. | Ilija Martinović | 28.06.1887. | 25.01.1917. | Umro u bolnici u Sopronu-Madžarska, pokopan u Štitaru | ? | |
20. | Albert Ivanović | 25.05.1883. | 22.07.1917. | nestao | IR 70. | vodnik |
21. | Ivan Skejo | 29.08.1893. | 1918. | ? | IR. 22. | pješak |
22. | Marijan Miličić – Paveni | 28.01.1880. | 21.07.1917 | Umro u bolnici | IR.70. | pješak |
23. | Luka Miličić – Tomić | 18.10.1889. | 04.06.1916 | Galicija | IR.70. | pješak |
24. | Antun Mitrović | 11.12.1886. | ? | ? | ? | ? |
25. | Ivan Lukačević | 24.01.1892. | ? | ? | ? | ? |
26. | Stjepan Miličić – Tomić | 19.08.1884. | ? | Galicija | IR 70. | ? |
27. | Radosavljević Pera (Rom) | 1882 | 9-10.8.1916 | ? | IR 70. | pješak |
28. | Radosavljević Đuro (Rom) | 1982 | 14.2.1915. | Umro u bolnici u Aleksincu, Srbija | IR 70. | pješak |
29. | Radosavljević Šimo (Rom) | 1876 | 14.1.1916. | Umro u vojnoj bolnici i pokopan u Osijeku | LIR 28. | pješak |
30. | Vincetić Roka | 1873. | 14.5.1918. | ? | LIR 28. | pješak |
Štitarci poginuli u 1. Svjetskom ratu
Oglas u novina;
Vezoš Antun, dok. prič. 70. pješ. puk., 6. komp., bojna pošta 46. Nejavlja se tri mjeseca. Molim javiti supruzi Stani Vezoš, selo Štitar kbr. 84, Županja
Usmena predaja iz Babine Greda,Galicija, ispričao Mato Kopić-Dudin
»Grozna borba vodila se u šančevima, sve po noći. Ne poznaš ko je Rus, a ko tvoj, samo prvoga do sebe kolji, jer nećeš li ti njega, on će sigurno tebe.« Peter Stanković (priredio), 1609 dana na fronti od Grge Turkalja-Guslara, Winnipeg, 1930., str. 206.
„Stokratna misao svrdla mozak kao još nikad prije. Htjela bi na neki otajni način razjasniti onima što dolaze, da ne želimo na njih pucati […] da su oni za nas željkovani spasitelji […] Prenos misli ne djeluje. Slijeva se ori prasak ručnih bombi. Prst je valjda sam od sebe pritisnuo otponac. Ludi je mehanizam mitraljeza stao zaglušno raditi.«
Josip Horvat, Živjeti u Hrvatskoj 1900–1941. Zapisci iz nepovrata, Zagreb, 1984., str. 70.
Mato Dominković, studeni 2018.
mato.dominkovic@skole.hr
[1] „ Štop „ – stožer, štab
[2] „ Švarcloza „ – Schwarzlose MG M.07/12 Austro-Ugarska strojnica proizvedena u tvrtki Steyr.
[3] „ Šturm „ – juriš, napad