KOZERIJE & IVERJE: Dr.med. ZLATKO KRTALIĆ
- Trajno sjećanje post mortem
U Koloniji na Šećerani, u kući kućnog broja 23, odmah do moje kuće na
broju 21, u radničkoj obitelji čika Ivice i tete Ike KRTALIĆ, koju godinu iza mene rođen je Zlatko Krtalić, a potom opet za koju godinu-dvije i Lidija Krtalić, danas udata Baturina. – Dok smo se mi malo stariji klinci po dvorištima i oko kuća u Koloniji igrali kauboja i indijanaca, – Zlatko i sestrica mu Lidija bili su tiha i mirna djeca izuzetno primjerenog kućnog odgoja i ponašanja. Čika Ivica, otac im bio je neke vrste stručnog majstora u tvornici i to na radnom mjestu u energani gdje su radili samo dobri i posebno odgovorni majstori. Redovit na poslu, smiren i ozbiljan, pedantan i privržen kolektivu bio je dio ekipe radnika-majstora energane, u stvari centrale za proizvodnju električne struje za tvornicu, a koja (energana) je čak bila upisana i u atlase elektroenergetskih objekata (centrala) Jugoslavije. Majka Lidije i Zlatka, naša susjeda, teta Ika (Ličanka podrijetlom), bila je domaćica / kućanica za koju se ne sjećam (nisam siguran) da bi radila u kampanjama kao moja majka i puno drugih žena-domaćica. – No, uglavnom, sjećam ih se kao prave šećeranske obitelji savršeno „uklopljenih“ u život stanovnika Kolonije. Kasnije su i Zlatko i sestra mu Lidija bili odlični učenici najbolje škole u našim životima – gimnazije „Vladimira Nazora.“ – Sve u svemu obitelj Krtalić bila je cijenjena i poštovana kao prisni i omiljeni susjedi ne samo mojoj obitelji nego i mnogima u Koloniji.
Tamo negdje 60-tih godina kao i mnogi drugi Šećeranci, i moja obitelj i obitelj Krtalić, preselili smo se u Iliševićevu ulicu u vlastite kuće uglavnom sagrađene odricanjem od radničkih plaća naših očeva koji su radili u tvornici, – i opet smo bili susjedi na kućnim brojevima 121 i 127. – Zaboravih napomenuti da je čika Ivica, Zlatkov otac, bio podrijetlom iz južne Hercegovine. – Preseljenjem u Iliševićevu (danas Vinkovačku ulicu) i nakon osnivanja Župe sv.Nikole Tavelića, obitelj Krtalić će iskazati svoj puni katolički, kršćanski identitet koji je u skučenim, gotovo zabranjenim okolnostima življenja i obitavanja u Koloniji bio „ugušen“ ideološkim, socijalističkim, komunističkim obilježjem i vladajućom klimom životnih navika i iskazivanja pripadnosti bilo koje i bilo kakve vjeroispovjesti do mjere da su samo pâr obitelji javno, praktično i redovito iskazivale predanog življenja cjelovitog i punog vjerskog svjetonazora. – Ovdje u Iliševićevoj u pripadajućoj župi i župnoj zajednici obitelj Krtalić će ostvariti puninu katoličkog ljudskog življenja prepoznatog od svih susjeda i župne zajednice. – Zaključno govoreći o obitelji iz koje je potekao doktor Zlatko, barem simbolično možemo reći kako je ta šećeranska obitelj našoj Županji, i cijelom županjskom kraju pa i daleko više i šire, podarila dvoje velikih pravih intelektualaca, vrhunskih znalaca svojih profesija i dvoje mladih ljudi koji su i svojim skladnim obiteljima služili primjerom snage obitelji kao osnovice ukupnog bogatstva zajednice kojoj pripadaju.
Sedamdesetih godina otišao sam studirati i živjeti daleko od Županja u koju sam se višekratno godišnje vraćao svojim roditeljima ali i cijeloj Županji koja mi je ostala u srcu i duši pa nisam bio baš svakodnevnim svjedokom i susretima sa Zlatkom ali smo se često viđali u okruženju susjedstva i mojim upijanjima sokova županjskog življenja velikog kruga prijatelja. – Da, i tada sam nebrojeno puta od mnoštva uglednih, obrazovanih, ali i tzv. običnih ljudi Županjaca ponovno redovito slušao samo riječi pohvala o profesionalnim uspjesima doktora Zlatka Krtalića. Često, čak vrlo često u krugovima ljudi u kojima sam se kretao čuo sam bezbroj pohvala za Zlatkov profesionalni uspješan rad, a istovremeno sam u povremenim susretima – kada je brižno – kao i ja – obilazio roditelje u već poodmaklim godinama njihovih života, kratkim susretima sa Zlatkom osjetio tu ljudskost koja izvire iz onoga tihog i samozatajnog dječaka iz susjedstva u Koloniji. Unatoč stručnim i općim priznanjima za svoj liječnički rad u Zlatku sam osjetio kako iz njega izlazi zadovoljstvo i predanost svojoj humanističkoj profesiji, svojim toplim i brižnim odnosom prema svojoj obitelji i običnim ljudima kojima je spašavao živote.
Nemamo, dakle, što dvojiti nego samo istinski iskazati ushit i ponos što smo u našoj Županji imali za sugrađanina, rođenog Županjca, tako velikog čovjeka kao što je bio doktor Zlatko KRTALIĆ; pa ako jedan čovjek, k tome i liječnik, u svome životu tako nedvojbeno ostvari svoju ljudsku i stručnu Hipokratovu misiju i viziju, stručno i strukovno a istovremeno i općepriznatu od društvene zajednice kojoj je iskreno pripadao, – e, pa onda nama njegovim suvremenicima ostaje samo ogromno poštovanje za sva vremena !!!
Bravo predlagači, bravo gradonačelniče, i bravo za gradsko vijeće na donesenoj pravoj, odmjerenoj, razboritoj, k tome još i pravovremenoj pa tako i hrabroj odluci obzirom da se radi o čovjeku sadašnjih (živućih) generacija Županjaca koji su i neposredno poznavali veličinu poštenog, čestitog, Čovjeka dr.med. Zlatka KRTALIĆA.