Kajkavci, naime, taj padež ne poznaju; oni govore i pišu primjerice: Boris, što misliš o situaciji u školstvu? Tomislav, gdje stanuješ? i slično, no kako u standardnom jeziku (još) nije došlo do ukidanja petog padeža, poučit ćemo ih malo i o tome.
Nastavci su u vokativu -o i -e, a njihova raspodjela ovisi o deset (jednostavnih) pravila:
1. opće imenice imaju nastavak -o: kućo, pjesmo, domovino, vodo, zoro, zemljo, nogo, ženo, dušo, glavo, ljepoto, daljino, gospodo, planino, slobodo, stijeno, teto, ruko, slugo, zimo
2. imenice tetka, ujna i strina imaju vokativ jednak nominativu kada znače rodbinski odnos. Ali ako im je smisao prenesen, dobivaju nastavak -o: Tetko jedna, baš si se ušeprtljao.
3. opće imenice muškog roda imaju nastavak -o: vojvodo, harambašo, no dopuštaju se i likovi na -a (vokativ je dakle jednak nominativu) – vojvoda, harambaša
4. muška imena koja završavaju na -a uvijek imaju vokativ jednak nominativu: Andrija, Nikola, Ilija
5. višesložna ženska imena osim onih na -ica često imaju vokativ jednak nominativu, ali mogu imati i oblik s nastavkom -o: Marija i Marijo, Barbara i Barbaro, Katarina i Katarino
6. opće imenice na -ica imaju u vokativu nastavak -e: drugarice, sestrice, mamice, tatice
7. ženska imena na -ica također imaju u vokativu nastavak -e: Danice, Dragice, Ivice, Perice
8. imenice koje označavaju i muško i žensko mogu imati oba nastavka, bez obzira na to govori li se o muškom ili ženskom: izdajico – izdajice, kukavico – kukavice, izjelico – izjelice
9. muška strana imena uglavnom imaju vokativ jednak nominativu, no ako su bliska našim sklonidbenim modelima, tradicionalno dobivaju nastavak -e: Johne, Richarde, Williame
10. ženska strana imena dekliniraju se tek iznimno pa je vokativ opet jednak nominativu.
Scorpy
