Iako najočitije u rječniku, rashrvaćivanje je svoj danak uzelo i u gramatici, zahvatilo je neke vrste i oblike riječi, a zamjenice osobito. Dugo su se zamjenice zvale lične, umjesto osobne; zamjenica si doslovce je zabranjivana pa se nije dopuštalo reći – Uzmi si kruha, nego su nam objašnjvali da je si nepravilno i da se može reći samo: Uzmi kruha. Prava je istina u tom da među zamjenicama u srpskom jeziku si uopće ne postoji, pa je onda trebalo biti, u skladu s unitarizmom, protjerano i iz hrvatskoga. Danas je si vraćeno u hrvatski jezik i Uzmi si kruha., Kupi si cipele. i Operi si ruke. posve su uobičajene i valjane hrvatske rečenice.
ISTO JE BILO I S IZBOROM IZMEĐU JU I JE – kako u srpskom nema ju, tako se protjerivalo iz hrvatskoga. Budući da je u hrvatskom upotreba ju čvrsta i dugovječna, postavljeno je pravilo koje je priznavalo da ju postoji, ali mu je upotreba sužena; pravilo je glasilo da se je treba uvijek upotrijebiti, a ju samo ako riječ prije završava na je ili je riječ poslije je. Tako je jedino valjano bilo Vidim je, a ju je moglo samo u primjerima poput: Vidjela ju je (da se ne ponavlja je je: Vidjela je je) ili Pije ju (da ne bismo rekli: Pije je). Danas je ju vraćeno u upotrebu. Rečenice Vidim ju., Uzmi ju za ruku., Ponesi ju doma. valjane su i preporučuju se kao pravilne.
Ipak, da bismo izbjegli dva ju, možemo upotrijebiti i je: Voda je studena i piju je kad je vruće. jer bismo inače rekli piju ju, a dva ju valja izbjeći. Dakle, Vidim ju., Čuvam ju., Nosim ju. pravilne su rečenice, a Vidim je., Čuvam je., Nosim je. rečenice su koje pripadaju staroj normi i valja ih izbjegavati jer ih već desetljeće i pol suvremena hrvatska norma ne prihvaća.
Savjet napisala: Sanda HAM
