Kad god u Županji bude neko narodno veselje, pa kad se malo i popije, započinje pretresanje aktualnih županjskih zbivanja. Naravno tu su najglasniji oni koji znaju sve i svakoga, pa razgovor često skrene na temu tko je “pravi” Županjac, a tko je, utvrđeno tim brojanjem krvnih zrnaca – došljo.
Pa tko su ti “pravi” Županjci? Po meni Županjac je onaj tko je u Županji rođen, u njoj živi ili živio, i najvažnije, Županjac je onaj koji se tako osjeća. Međutim, neki smatraju kako su ti “pravi Županjci” samo oni koji su u Županji nekoliko generacija, pa i stoljeća. I zaista takvi postoje. Naime, stanovništvo slavonske Posavine nakon oslobađanja Slavonije od Turaka i u vrijeme ustroja Vojne granice možemo pratiti i iz crkvenih izvora tj. opisa i popisa rkt. župa, koji su prilično točni.
Prvi pisani tragovi je prvi popis koji je nakon Osmanske vladavine provela dvorska Komora 1698. godine, no za područje Županjske Posavine i Cvelferije nedostaju dokumenti u Ratnom arhivu u Beču. Tako da za ovo područje prve popise pronalazimo iz crkvenih arhiva biskupije u Pečuhu kome smo prema crkvenom ustroju pripadali sve do sredine 18.stoljeća.
Tako iz crkvenog popisa stanovništva za filijalno selo Županja 1755.godine nalazimo sljedeća starosjedilačka prezimena ; Bušić, Filipović, Bačić, Benaković, Galović, Balintović (Balentović, op.a), Matijević, Nikolić, Oršolić, Pavičić, Babić, Svirčević, Baotić, Juzbašić, Vuković…
Ova obiteljska prezimena rodova i danas postoje i zastupljena su u Županji i sa pravom, ako želimo nabijati mak na konac i “brojati krvna zrnca”, možemo reći kako su oni najstariji Županjci.
Ali isto tako uspoređujući ih sa hrvatskim prezimenima u naseljima bosanske Posavine oko Orašja uočiti ćemo ista prezimena. Razlog tomu je migracije hrvatske etničke skupine Šokci s prostora Bosne na šire područje Slavonije, Baranje, Srijema i uz Dunav u Bačkoj, pa sve do Ugarske.
Iz istih izvora mogao sam razaznati kako su se ti prvi, a gore navedeni šokački rodovi u Županji, sastojali od više obitelji (po kojima su kasnije generacije dobile dodatno ime uz prezime).
Pa tako 1755. godine u Županji su najbrojniji bili:
- Galović (7 kućnih zadruga),
- Bušić (6),
- Filipović (6),
- Balintović (5),
- Benaković (4),
- Vuković (4),
- Juzbašić (3),
- Matijević (3),
- Pavičić (3),
- Nikolić (2),
- Bobalić (2),
- Svirčević (1),….itd.
Isto tako mogao sam isčitati kako su tada najraširenija muška osobna imena su bila prema Rimokatoličkom kalendaru ; Mijo, Lovro, Martin, Đuro, Antun, Josip, Ivan, Nikola, Blaž, Marko, Marijan, Tomo, Luka, Pavo, Mato, Ilija, Stjepan, Franjo, Andrija, …
Znači “stari Županjci” sa 300 godina rodovnikom postoje, ali to ne znači da su oni bolji ili lošiji od malo “mlađih” žitelja koji su doselili samo nešto kasnije, ali koji su itekako ponosni i vole svoju Županju.
Priredio Zoran Lucić
2 Comments
Rodjo
Velika vecina predaka danasnjih stanovnika Slavonije je posla iz Bosne 1697 za Eugenom Savojskim kad se povlacio iza paljenja Sarajeva jer su se bojali osvete Turaka , a isto i da nasele prostor Slavonije koji je ostao pustosh iza odlaska Turaka , manji broj ljudi je naseljen i iz zapadnih dijelova Hrvatske , iz Zagorja i Prigorja .
1878 Austro-Ugarska zauzima Bosnu i Hercegovinu i pocinje masovni odlazak Turaka iz Bosne u Tursku , tako i prostor oko Orasja ostaje bez velike vecine dotadasnjih turskih stanovnika , nakon toga nova vlast odnosno Austro – Ugarska poklanja doseljenicima koji su sada iz Slavonije ( potomci prijasnjih naseljenika u Slavoniju iz Bosne) zemljista i njive ,a bez placanja poreza u dubini od 5 milja od rijeke Save , glavni razlog je samo da se ponovno naseli opustjeli prostor Bosanske Posavine….i zato su uglavnom ista prezimena sa obadvije strane rijeke Save…u dubini prostora Bosne se sve rijedje nalaze ista prezimena kao u Županji .
Županjac
Zorane,odličan članak.Cijenim s poštovanjem stara prezimena i ljude koji su od davnina na ovim prostorima,ali to nije razlog nekoga prozivati došljom ili brojati krvna zrnca na taj i takav način,jer istina je da Županjac je svatko tko živi u Županji i tko se tako osjeća.