Neposredno prije napada na Hrvatsku i začetka Domovinskog rata, bivša JNA oduzela je oružje Teritorijalnoj obrani stavivši ga pod nadzor u vojarne. Ubrzo je uveden i međunarodni embargo na uvoz oružja…
No unatoč tome raznim kanalima uspijeva se nabaviti manje količine regularnog oružja, mahom staro i loše kvalitete iz Indije, Rumunjske, Bugarske itd. ali to ni izdaleka nije bilo dovoljno.
Hrvatski narod suočen s neposrednom ratnom pogibelji i razoružan morao je započeti domaću proizvodnju oružja, pa su svi pogoni, koji su se bavili preradbom kovina, a osobito ako su bili u relativnoj blizini bojišnice, nastojali proizvesti neko oružje, pa makar u malim serijama. Neke od tih radionica djelovale su uz potporu MORH-a, ali većina njih djelovala je neovisno. U takvim je radionicama nastao veliki broj strojnica, pušaka i drugog oružja.
U ovom slučaju zanemarit ću to kupljeno oružje i predstaviti nekoliko meni najzanimljivijih modela oružja nastalih tih početnih ratnih dana ručnom izradom u radionicama.
Naravno i u Županji, u radionicama tvornice šećera i tadašnjeg Đure Đakovića, pa i nekim privatnim radionicama proizvodio se oružje, kao minsko eksplozivne naprave, minobacači pa čak i oklopna vozila kao što je HIAV
HIAV (Hrvatsko inženjerijsko antiterorističko vozilo) Izradeno: Tvornica „Torpedo” Rijeka Podvozje: rovokopač-utovarivač GTR 75 A Nadogradnja: 6.000 kg, korišteni čelični limovi 6,10,12 i 15 mm Ukupna težina: 9.200 kg uz mogučnost prijevoza još do 2.000 kg Vrijeme izrade: listopad 1991. Koristila: 131. brigada Županja
Prvo oružje, koje su hrvatski majstori počeli proizvoditi u znatnijim količinama, bile su improvizirane mine i eksplozivne naprave, različiti bacači, a nešto kasnije i strojnice. Za potrebe bojišnice funkcionalno su preinačena i športska oružja.
Koristeći dostatne resurse organizirano je desetak radionica u kojima se proizvodilo gotovo sve što se moglo zamisliti i što bi na bilo koji način moglo koristilo u obrani. Tako se u radincama tadašnje mljekare “Pionir”, “Šećerane”, “Đure Đaković” pa i u privatnim bravarskim radionicama tijekom rata u Županji izrađivali minobacače, bombe, mine, mitraljeze na prikolicama, ježeve, servisirali lako naoružanje i topnička oružja, popravljali agregate… Ipak najpoznatije oružje, o kojemu se čulo i izvan granica Hrvatske, je “pijani ustaša” koji je uz pomoć tromblonskog metka služio za ispaljivanje ručnih bombi sa automatske puške na daljinu. To je oružje omogućavalo da se ručna bomba izbaci na daljinu i do 300 metara.
Bacač bombi Krešimir, cal. 56 mm
Republika Hrvatska 1990. – 1992. metal, drvo 90 x 13 x 25 cm Glavni dijelovi bacača su: kućište zatvarača bombe, zatvarač bombe s polugom za natezanje, kućište zatvarača tromblonskog streljiva sa zatvaračem i ležište streljiva. Oružje je kalibra 56 mm. Proizveden je u karlovačkoj tvrtki HS Produkt.
Puška Improvizirana, cal. 16 mm
Republika Hrvatska
1990. – 1991.
metal, drvo, tekstil, bakelit
116 x 3.5 x 19 cm
Puška je ručne izradbe s jednom cijevi. Cijev je bešavna, iznutra glatka, razdvojiva od kundaka.
Streljivo je sačma cal. 16 mm.
Kundak je od orahova drveta, vrsno obrađen.
Proizvođač je nepoznat.
Puška Višenamjenska, PUH – 38, cal. 38 mm
Republika Hrvatska
1994.
metal, plastika, platno
84 x 17 x 6 cm
Ležište naboja i kućište puške izrađeni su od čvrstih aluminijskih legura. U kućište je ugrađen mehanizam dvostrukog djelovanja (napinje i okida pušku u jednom gibanju okidača).
Cijev puške izrađena je od plastičnog materijala.
Puška ima zglobno-preklopni žičani kundak. Opremljena je svjetlećim ciljnicima za noćno ciljanje.
Puška je namijenjena potrebama posebnih policijskih postrojba. Višenamjensko je oružje za pojedinačno ispaljivanje svih standardnih naboja kalibra 37/38.
Konstruktor puške je inž. Branko Hajnić, zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova.
Strojnica Ero, cal. 9 mmP
Republika Hrvatska
1992.
metal, plastika, platno
65 x 25 x 5.5 cm
Strojnica je kopija izraelske strojnice Uzi.
Zatvarač većim dijelom obuhvaća cijev. Cijev je smještena u kućištu, čime se smanjuje ukupna duljina oružja.
Kapacitet spremnika je 32 metka. Ručica zatvarača smještena je na gornjoj strani kućišta. Regulator paljbe nalazi se na vrhu rukohvata. Na oružje se može postaviti prigušivač ili laserski nišanski uređaj. Proizvođač je Arma Grupa iz Zagreba.
Strojnica Zagi M 91, cal. 9 mmP
Republika Hrvatska
1992. – 1993.
metal, plastika
57 x 27 x 6.5 cm
Konstrukcija M91 djelomice se naslanja na konstrukciju strojnica Sten Gun i MP 38/40.
Zagi radi na načelu slobodnog povratnog trzaja zatvarača. Predviđena je za pojedinačno i rafalno ispaljivanje streljiva. Sigurnosni sustav strojnice je dvojben. Mnogi elementi su loše riješeni, primjerice: položaji regulatora paljbe, konstrukcija zatvarača, sustav zakočenja, nišanske sprave te kundak koji svojim oblikom i nagibom otežava gađanje. Uvodnik spremnika i prednji rukohvat plastični su. Preciznost i stabilnost pri rafalnoj paljbi su dostatni.
Spremnik je kapaciteta 32 streljiva. Prototip strojnice je napravljen u zagrebačkoj tvrtki Likaweld.
Strojnica Pleter 91, cal. 9 mmP
Republika Hrvatska
1991.
metal, plastika
71 x 23.5 x 5 cm
Izgledom i konstrukcijom nalikuje francuskoj strojnici Vignerom M 2. Malih je dimenzija, a namijenjena je za borbu iz blizine. Nema regulatora paljbe i puca isključivo rafalno. Spremnik je dvoredan, izrađen prema uzoru na spremnik izraelske strojnice Uzi. Spremnik je dvoredni s kapacitetom 32 streljiva. Strojnica je proizvedena u pleterničkoj tvrtki Oroplet.
Strojnica Šokac, cal. 9 mmP
Republika Hrvatska
1991.
metal, plastika
88 x 29 x 7 cm
Nastala je prema tehničkim rješenjima kakva je Špagin primijenio na svom PPŠ 41. To je vidljivo iz rješenja mehanizma za okidanje, načina rastavljanja, sklopa zatvarača i kalibra strojnice. Oblikovanje i njezina ergonomija ipak su drukčije riješeni: spremnik je ravan, kutijast, odvojiv i dvoredan, kapaciteta 25 streljiva. Koristan domet strojnice je do 80 metara rafalnom i do 120 metara pojedinačnom paljbom. Prvi rafali iz te strojnice, ispaljeni su u kolovozu 1991. godine. Već 1992. godine proizvedena je njezina savršenija inačica – P 1 i skraćena P 1 S s prigušivačem.
Proizvođač je tvrtka Đuro Đaković.
Strojnica Agram 2000, kratka, cal. 9 mmP
Republika Hrvatska
1990.
metal, plastika
47.5 x 23 x 5 cm
Prototip strojnice proizveden je 1990. godine, a već je 1991. uporabljena u borbi.
Agram 2000 poboljšana je inačica nastala nakon mnogih preinaka koje je napravio Ivan Vugrek.
Strojnica djeluje na načelu slobodnog povratnog trzaja zatvarača.
Cijev je na stražnjem kraju perforirana nizom okruglih rupica da bi se smanjila početna brzina metka kad se puca s prigušivačem.
Spremnik je odvojiv, dvoredni, kapaciteta 20 ili 32 streljiva.
Koristan domet strojnice je do sedamdesetak metara rafalnom i do stotinjak metara pojedinačnom paljbom.
Proizvođač prototipa nepoznat.
Strojnica Crogar M 91, cal. 7.62 x 25 mm
Republika Hrvatska
1991.
metal, drvo
82 x 24 x 5 cm
Proizveden je jedan model u pištoljskom kalibru 7.62 x 25 mm.
Paljba je pojedinačna, brzometna.
Kapacitet spremnika je 32 streljiva.
Prototip strojnice proizveden je u garešničkoj tvrtki S.K.M.
Bacač tromblona Četverocijevni, cal. 40 mm
Republika Hrvatska
1991.
metal
55 x 40 x 30 cm
Bacač je četverocijevni, cal. 40 mm. Trombloni se ispaljuju ručno otpuštanjem opruga.
Puška Manda, snajperska, teška,
cal. 12,7 x 99 mm
Republika Hrvatska
1994.
metal, plastika, guma
180 x 31,5 x 41 cm
Ovaj model puške je jednostavno, jednometno oružje velikog kalibra. Opremljena je snažnim optičkim ciljnikom promjenljivog povećanja. Namijenjena je za gađanje pojedinačnih otvorenih ciljeva, lako oklopljenih vozila, zaklona i bunkera. Daljina upucavanja 600 m.
Puška Torpedo, snajperska, teška,
cal. 12,7 x 99 mm
Republika Hrvatska
metal, drvo, guma
145 x 27 x 33,5 cm
Proizvođač je tvrtka Torpedo iz Rijeke. Preuzeto od Ministarstva unutarnjih poslova, Skladište naoružanja, Zagreb, 2002. godine.
Strojnica Alka M-93, kratka, cal. 9 mmP
Republika Hrvatska
1993.
metal, plastika
63 x 28 x 4 cmno.
Proizvođač je tvrtka IMP iz Ozlja.
Strojnica Jelen, cal. 7,62 x 25 mm
Republika Hrvatska
1991.
metal, drvo
strojnica s bubnjastim nabojnikom: 46 x 18 x 14 cm
rezervni nabojnik: 14 x 2.5 x 5 cm
Strojnica je inačica ruske strojnice Špagin PPS4-41, korištene u Drugom svjetskom ratu. Nabojnik je kapaciteta 70 naboja. Proizvedeno ih je dvadesetak i podijeljeno u Policijsku upravu u Sisku, Protudiverzantskom vodu u Turopolju i Antiterorističkom vodu u Sunji. Proizvođač je puškarska radionica Jelen iz Turopolja.
