{jcomments on}Neposredno prije napada na Hrvatsku i začetka Domovinskog rata, Teritorijalna obrana Hrvatske bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) oduzela je oružje, stavivši ga pod nadzor u vojarne. Ubrzo je uveden i međunarodni embargo na uvoz oružja u Hrvatsku, čime je Hrvatska bila izložena na milost i nemilost brojnijem i potpuno naoružanom neprijatelju.
Neposredno prije napada na Hrvatsku i začetka Domovinskog rata, bivša JNA oduzela je oružje Teritorijalnoj obrani stavivši ga pod nadzor u vojarne. Ubrzo je uveden i međunarodni embargo na uvoz oružja…
No unatoč tome raznim kanalima uspijeva se nabaviti manje količine regularnog oružja, mahom staro i loše kvalitete iz Indije, Rumunjske, Bugarske itd. ali to ni izdaleka nije bilo dovoljno.
Hrvatski narod suočen s neposrednom ratnom pogibelji i razoružan morao je započeti domaću proizvodnju oružja, pa su svi pogoni, koji su se bavili preradbom kovina, a osobito ako su bili u relativnoj blizini bojišnice, nastojali proizvesti neko oružje, pa makar u malim serijama. Neke od tih radionica djelovale su uz potporu MORH-a, ali većina njih djelovala je neovisno. U takvim je radionicama nastao veliki broj strojnica, pušaka i drugog oružja.
U ovom slučaju zanemarit ću to kupljeno oružje i predstaviti nekoliko meni najzanimljivijih modela oružja nastalih tih početnih ratnih dana ručnom izradom u radionicama.
Naravno i u Županji, u radionicama tvornice šećera i tadašnjeg Đure Đakovića, pa i nekim privatnim radionicama proizvodio se oružje, kao minsko eksplozivne naprave, minobacači pa čak i oklopna vozila kao što je HIAV
Izradeno: Tvornica „Torpedo” Rijeka
Podvozje: rovokopač-utovarivač GTR 75 A
Nadogradnja: 6.000 kg, korišteni čelični limovi 6,10,12 i 15 mm Ukupna težina: 9.200 kg uz mogučnost prijevoza još do 2.000 kg Vrijeme izrade: listopad 1991.
Koristila: 131. brigada Županja
Prvo oružje, koje su hrvatski majstori počeli proizvoditi u znatnijim količinama, bile su improvizirane mine i eksplozivne naprave, različiti bacači, a nešto kasnije i strojnice. Za potrebe bojišnice funkcionalno su preinačena i športska oružja.
Koristeći dostatne resurse organizirano je desetak radionica u kojima se proizvodilo gotovo sve što se moglo zamisliti i što bi na bilo koji način moglo koristilo u obrani. Tako se u radincama tadašnje mljekare “Pionir”, “Šećerane”, “Đure Đaković” pa i u privatnim bravarskim radionicama tijekom rata u Županji izrađivali minobacače, bombe, mine, mitraljeze na prikolicama, ježeve, servisirali lako naoružanje i topnička oružja, popravljali agregate… Ipak najpoznatije oružje, o kojemu se čulo i izvan granica Hrvatske, je “pijani ustaša” koji je uz pomoć tromblonskog metka služio za ispaljivanje ručnih bombi sa automatske puške na daljinu. To je oružje omogućavalo da se ručna bomba izbaci na daljinu i do 300 metara.
Bacač bombi Krešimir, cal. 56 mm
1990. – 1992.
metal, drvo
90 x 13 x 25 cm
Glavni dijelovi bacača su: kućište zatvarača bombe, zatvarač bombe s polugom za natezanje, kućište zatvarača tromblonskog streljiva sa zatvaračem i ležište streljiva.
Oružje je kalibra 56 mm.
Proizveden je u karlovačkoj tvrtki HS Produkt.
Puška Improvizirana, cal. 16 mm
Puška Višenamjenska, PUH – 38, cal. 38 mm
Strojnica Ero, cal. 9 mmP
Strojnica Zagi M 91, cal. 9 mmP
Strojnica Pleter 91, cal. 9 mmP
Strojnica Šokac, cal. 9 mmP
Strojnica Agram 2000, kratka, cal. 9 mmP
Strojnica Crogar M 91, cal. 7.62 x 25 mm
Prototip strojnice proizveden je u garešničkoj tvrtki S.K.M.
Bacač tromblona Četverocijevni, cal. 40 mm
Puška Manda, snajperska, teška,
cal. 12,7 x 99 mm
Puška Torpedo, snajperska, teška,
cal. 12,7 x 99 mm
Strojnica Alka M-93, kratka, cal. 9 mmP
Strojnica Jelen, cal. 7,62 x 25 mm
