I eto, konačno nakon tri godine rada poštovani moj narode i dragi zaljubljenici u Slavonsko –Sremsku tradicijsku kulturu te pisane tragove o njoj i u tome smislu promicanju iste na našim i širim prostorima lipe nam domovine, iz tiska je izašla i nova knjiga s obradom ritko upotrebljavane teme s našeg prostora. Tako da na ovome velikom projektu koji je stavljen na papir i ugledo svitlo dana zafaljujem svim onim koji su na bilo kaki način dali svoj doprinos. Knjiga je naslovljena s;
Iskorištavanje šuma Spačvanskog međuriječja 1730.-1914.
(Kirija i kirijaši u Spačvanskim šumama)
Predgovor
Da bi neka sredina (seoska ili gradska) doživjela procvat tj. svoje napredovanje i izdizanje iz dotadašnje zaostalosti (tavorenja, učmalosti) potrebiti su određeni uvjeti (resursi) s kojima ista sredina i raspolaže, te da iste gospodarsko-trgovački odnošaji stave u žižu svoga interesa.
Jedan nevjerojatan gospodarski, kulturni zatim i opće društveni uspon sela Vrbanje i seljana mu, te još nekoliko sela Spačvanskog bazena (Bošnjaci, Županja, Otok i Morović) koji se događao i intenzivno provodio u vremenu od 1870.-1914. uvjetovan je iskorištavanjem starih hrastovih šuma (hrastika) u okolici sela. Takav trend napretka na svim poljima nastavio se ali s nešto manjim intenzitetom i u vremenu od 1920.-1940, što se odrazilo i na današnje stanje mjesta Vrbanja koje još uvijek gaji određene Mitteleuropske uljudbene vrijednosti usvojene od mnogoljudne (kolonije stranaca) populacije iz svih Austro-Ugarskih zemalja zajedno s brojnom kolonijom Francuza i intelegencije iz Hrvatske (Zagreb, Varaždin, Karlovac, Sisak) od koji mnogi ostadoše u selu vrbanji i okolici.
Kako je povijest Vojne Granice (1701.-1873. tj. 1881.) na prostoru Međbosuća tj. Spačvansko-Bosutskog bazena, zapostavljana i slabo proučena (izuzev područja grada Vinkovaca) tako nije niti čudno da je posebno jedan dio te povijesti i to onaj koji obuhvaća šume i šumarstvo navedenog kraja skoro u potpunosti neistražen od strane šumarske struke ili profesionalnih povjesničara i nepoznat široj javnosti. (Na čemu se još i danas gaji tradicija šokaca-graničara u Srijemu.) Kada je i pisano o navedenoj temi, sa spomenutoga područja u rečenomu vremenu, onda su to bili manji ili veći radovi te poneki puta i knjiga (omanjeg formata) koji su se odnosili na razdiobu šuma po ustanovljenju Imovnih općina ili tzv. segregaciju šuma, na prostoru bivših pukovnija, Brodske i Petrovaradinske (u ovom slučaju Morovićke satnije).
Velikom mnoštvo radova i objavljenih povijesnih dokumenata od strane pojedinih autora kao što je već rečeno odnosi se na vrijeme od 1871. tj. ustanovljenja Brodske i Petrovaradinske Imovne općine pa sve do ukinuća istih u godini 1941. Iz tog vremena postoji zaista opsežna literatura sa svih područja gospodarenja šumama, te pravno-povijesnog pregleda šumarstva na prostorima dviju bivših pukovnija, tj. Imovnih Općina. Nasuprot tome o gospodarenju šumama i povijesti šumarstva u vremenu od 1701., tj. uspostave granice pa sve do vremena razvojačenja iste 1873. kada su ustrojene Imovne Općine, veoma je malo spoznaja i radova objavljenih u literaturi.
Spomenuti navod možemo potkrijepiti doslovno iz tri autentična i neprikosnovena izvora, koji govore o manjkavosti takove literature. Isti donose popise literature i bibliografskih jedinica koje se tiču šumarstva Hrvatske, Jugoistočne Slavonije i Srijema, a samim tim i dviju spomenutih pukovnija.
Jedan od izvora je i publikacija „Šumarski list“ (u kojemu se zbog vremena izlaženja da i naći originalnih radova o šumarstvu) koji izlazi neprekidno od 1877. sve do danas, te se svi tekstovi posloženi po brojevima i godinama mogu naći na internetskim stranicama lista, što je zaista hvale vrijedno.
Drugi autentični izvor je rad dr. Đure Rauša, naslovom „Prilog Bibliografskom pregledu radova o šumarstvu jugoistočne Slavonije“ koji je objavljen 1974. u Zborniku o stotoj obljetnici šumarstva Jugoistočne Slavonije. Iz spomenutog rada pažljivom analizom navedenih bibliografskih jedinica vidljivo je da se nešto radova o šumama i šumarstvu za vrijeme Vojne granice može naći u poglavljima koja je autor posvetio preradi i trgovini drvetom, zatim šumskom zakonodavstvu, upravi i statistici, itd., potom povijesti Brodske Imovne Općine i općenito šumarstvu.
Treći autentičan izvor je tiskovina „ Povijest šumarstva Hrvatske 1846.- 1976. kroz stranice šumarskog lista“. Tu se zaista nalaze navedeni svi radovi koji se tiču povijesti šumarstva u Vojnoj Granici i to u poglavlju „Povijest šumarstva“, a ima ih oko trideset (od 80 i nešto koji su poznati autoru) koji naravno da nisu svi vezani za nama zanimljive dvije Slavonsko-Srijemske pukovnije.(Tako da zaista toj temi nije posvećivano puno pažnje.)
Također jedan od nezaobilaznih izvora i vrela podataka za ovu temu su dvije knjige (do sada izišle) o djelovanju Brodske Imovne Općine U vremenu poslije razvojačenja Vojne granice s novim uređenjem šuma te uvođenjem struke u gospodarenje u šumama sve više šumarskih stručnjaka a sada već i visoko školovanih pojedinaca piše i objavljuje svoje radove o šumarstvu na području Slavonije i Srijema. Pored Josipa Kozarca tu su još Franjo Čordašić, Oskar Agić, Mato Medvedović, Milan Crndak Antun Levaković,. Potom idućih godina poslije drugog svjetskog rata na tom polju pridonose Dragan Tonković, Rudolf Sabadi, Ivo Spajić , Ivo Dekanić i dr., poneki od njih i profesori na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Između tih radova i knjiga posvećenih šumama Spačvanskog bazena (hrastovim) radova o kiriji i kirijašima tj. izvozu trupaca iz šume i to u vremenu do sedamdesetih godina prošlog stoljeća zaista ima zanemariv broj. Nekolicina autora (šumarskih stručnjaka) objelodanila je svoja razmišljanja i iskustva o šumskoj željeznici koja počinje bivati zanimljiva šumarskoj struci tridesetih godina prošlog stoljeća. Samo koje desetljeće nakon drugog svjetskog rata intenzivno se razmišlja i stvaraju se pretpostavke o motoriziranome izvozu šumskih sortimenata (i zamjeni šumske željeznice) kada od 1960-tih na dalje klasično izvlačenje trupaca s konjima polako prestaje u Spačvanskim šumama, s tim nestaje i seljaka kirijaša (s konjima) dok još jedno vrijeme se dobar dio istih bavi kirijom ali sada s traktorima umjesto konja.
Ivan Ćosić, Bukvin, Povjesnik
