Ivan Šarić Baća: DEUS CARITAS EST – BOG JE LJUBAV

Drage čitateljice i čitatelji,

evo nas pred najvećim kršćanskim blagdanom: Uskrsom. Zbog toga Vam danas nudim ovaj moj tekst.

Još smo u prvom razredu na vjeronauku učili, da je Bog stvorio čovjeka i dao mu:

neumrlu dušu,

zdrav razum i

slobodnu volju.

Prije nego dokažemo ovu istinu, evo najprije malog uvoda:

Sjećam se, dok sam još radio, da sam dosta puta, pomažući našim ljudima, s njima kao tumač išao između ostalog i na takozvani MPU – test (medicinsko psihologijski test). Na njega su morali ići oni, koji su uglavnom zbog vožnje automobila pod alkoholom ostali bez vozačke dozvole. Od skoro svih sam čuo:“Božja volja“. Ljutio sam se što našu glupost pripisujemo Božjoj volji. Umjesto da svaki prizna da je to njegova krivnja, lakše je reći „Božja volja“ i on je „bez grijeha“.

Posebo u ove dane, kad u mnogim krajevima Njemačke velike poplave čine puno zla i odnose ljudske žrtve, opet čujem „Božja volja“. Svi zamo da to nije „Božje volja“. Zašto padaju tako jake i duge kiše? Zašto se od potoka napravi rijeka koja sve gura pred sobom? Godinama se već govori o promijename klime zbog zagađenosti zraka. Jel ga Bog zagadio? Naravno da nije. Tko je rijekama ukrao njihov prirodni tijek? Nije Bog. Sve su meandre „ukinuli“ kako bi rijeka tekla ravno, bez ijedne krivine. Da je time izgubila mogućnost da se pri jakoj kiši izlije ali ne u naseljana mjesta, nitko valda nije mislio. Poslije velikih poplava u Istočnoj Njemačkoj prije nekoliko godina, opet su te iste rijeka vratili u njiva bivša korita. Ovaj je poučak bio veoma skup.

Svaki vozač zna što u prometu smije, a što ne. Ako voziš brže nego je dopušteno, platit ćeš kaznu i dobiti kazneni bod. Ako u krvi imaš više alkohola nego je dopušteno, platit ćeš kaznu, i u najboljem slučaju dobiti nekoliko kaznenih bodova. Ali kad ih bude previše, oduzima se vozačka dozvola.

Bog nema registre za takve prijestupnike. On ne dijeli kaznene bodove. Dao nam je 10 zapovijedi, i svako neka radi što hoće.

A zašto nas Bog ne sprečava u činjenu „prekršaja“? Zato što nam je dao slobodnu volju. Kad bi nas On sprevačao, ograničio bi našu slobodnu volju. Mi kršćeni nismo fatalisti, kao recimo Muslimani, koji vjeruje da je „Alah sve odredio“ i da se protiv toga ne može ništa.

Zašto dobri Bog dopušta patnju? 

Pitanje, koje često našu vjeru može pokolebati.

 „Ako je Bog svemogući, zašto onda na svijetu ima toliko patnje?“ Na to pitanje – koje je postavljeno iz egzistecijalne nužde ili kao argument protiv vjere – nema jednostavnog odgovora. Za mnoge su patnja, nužda i katastrofe povod da u Boga posumnjaju i vjeri okrenu leđa. Patnja kao „stijena ateizma“ – rekao je Georg Büchner, koji je umro još davne1837.

Nepodesna objašnjenja

Dva uobičajena pokušaja objašnjenja patnje, su opovrgnuta: bolest i patnja kao Božja „odgojna sredstva“. – prigovor: koji odgojni cilj bi imao Bog kod malog djeteta koje gladuje? Patnja kao kazna za grijehe ljudi – prigovor: zašto često pate nedužni, a počinitelji zla žive dobrim životom. Ovje naravno mislim na materiajalno „dobrim”

Unakrsni odgovori

Biblija svjedoči o intenzivnom  „hrvanju“ s ovim pitanjima. Nema sumnje da se „teoriju kazne“ može naći na mnogo mjesta.  Ali Knjiga o Jobu demantira sve ove pokušaje  da se Boga dovede u vezu s patnjom. Job će protiv svih svojih prijatelja – svi su elokventni pobornici „teorije kazne“  – dobiti pravo. Patnja nije kauzalna posljedica prijašnjih grijeha. I sam Isus odbacuje spekulacije o tome „otkud patnja“. Na pitanje:“ Rabbi., tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji pa se slijep rodio?“ Isus odgovara:“ Nije sagriješio ni on ni njegovi roditelji“ (Ivan 9,2) Isus u igru unosi božansku snagu za promjenu i savladavanje patnje. Ne radi se o tome „odakle“ patanja, nego kamo ona vodi: k ozdravljanju ali i k “ustrajanju pred Bogom“: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Matej 27,46).

Božja strpljivost

Ostaje pitanje: Ako je Bog ljubav, zašto svijet onda izgledao tako kako izgleda? Zašto se Bog ne umiješa? Umirovljeni Papa Benedikt XVI. je na ovo veoma točno odgovorio: “Ne oslobađa nasilje, nego ljubav“. Ljubav je znak Božji, koji je sam ljubav. Koliko puta poželimo da se Bog češće pokaže. Da „udari“. Mi trpimo pod Božjom strpljivošću.  A ipak svi ju trebamo. Bog, koji je postao janje, nam je rekao: Svijet će se spasiti Božjom strpljivošću.

Svemoć  ljubavi

Dakle nužno je da povežemo svemogućnost Božju s Njim koji je ljubav  : Ljubav nije nasilna. Božja svemogućnost je svemogućnost njegove ljubavi: svemogući Bog hoće ono što hoće ljubav. I: samo nam se čini da je ljubav bezpomoćna: „Uvijek se odluči za ljubav! Ako si je jednom za svakda na to odlučio, ovladati ćeš cijelim svijetom. Služiteljska ljubav je strašna moć. Ona je najjača snaga i ništa nije kao ona“ – rekao je Fjodor Dostojevski.

Bog sutrpitelj

Bog, koji je ljubav, stoji nasuprot patnje. On suosjeća s srećom i patnjom svojih stvorenja. U Isusu je patnju i patnike učinio svojom stvari, koja mu je na srcu. Njegova suptanja nije znak slabosti. Bog u patanji svijeta ne nestaje. Njegova nazočnost cilja na osnaženje i konačno na savladavanje patnje. Božja ljubav je jača od grijeha i smrti i obećava univerzalni spas, pravdu i lijek svakoj patnji.

Jeftino zavaravanje?

Bog sutrpitelj traži supatnike i su-ljubitelje, koji se otvaraju Duhu Božjem i koji nasljedujući Isusa patnju, onoliko koliko mogu, liječe, nose i prate.

Ljubav Božja me ne čuva od svake patnje, ali ona me čuva i ona me nosi u svim patnjama. Odlučujuće je da ja u patnji Bogu ne okrenem leđa. I kad kukamo je to svojevrsna molitva da s Bogom ostanemo u vezi. Kao Job, kojem Bog u njegovoj boli viče:“Sve što ti se dogodi  neka bude molitva“.

U tom duhu vam od srca želim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN  USKRS! Neka Vam dragi Bog, Bog neizmjerne ljubavi, podari zdravlje, mir i zadovoljstvo!

Vaš baća Iva