„A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone“ Matej, 5,44
Ovim riječima je Isus objasnio, tko nam je bližnji. Židovi su ovo ograničili na svoju braću i svoj narod. Isus svojim učenicima pokazuje, da nam svaki čovjek može biti bližnji. On što više može biti i osobni neprijatelj. Kad me sretne, onda se s njime trebam ophoditi kao s bližnjim.
Ali kako je moguće da mi moramo ljubiti ne samo naše bližnje nego i naše neprijatelje? Pa i kad se neki pokaže kao neprijatelj trebam ga ljubiti. To se nama, običnim ljudima, čini nemogućim. Nismo u stanju ljubiti svoje neprijatelje. I ovdje postaje jasnim, da se Isus obraća svojim pravim učenicima. Oni imaju novi život, koji im omogućuje da ljube neprijatelja. No da bi se to moglo ostvariti, učenici, a to smo i mi, moraju usvojiti ovu novu narav i sami sebe zatajiti. Drugim riječima: oni ostvaruju da su umrli s Kristom. Jer On je na jedinstven način pokazao svoju ljubav prema naprijateljima, kad je i za njih molio viseći na križu na Golgoti.
Tako pokazujemo i mi u našem praktičnom životu našu pripadnost Ocu i postajemo Njegove kćeri i sinovi. Ovo posinstvo ne misli samo na to da smo kršćani, nego što više na našu praksu, kako provodimo ono što nam je objavio Otac. Kolika je to čast, da smijemo činiti ono što je činio naš nebeski Otac!
Mržnja škodi onome koji mrzi
Ima još jedna strana, koju nesmijemo previdjeti. Mržnja je također štetna za osobe koje mrze. Kao neki rak (u smislu bolesti) mržnja tazara osobnost i njegovu cjelinu. Mržnja razara vrijednosti čovjeka i njegovu objektivnost. Ona ga potiče da mešto ružnoga opisuje kao lijepo, a lijepo kao ružno – istinu deklarira kao nešto krivo a ono što je krivo miješa u pravo.
Mržnja se pokazuje i u predrasudama. Ima dokumeniranih primjera udruga, u kojima se ljudi tako dugo ponašaju dragima i normalnima, dok su normalni i dragi, dok njihovi svakodnevni odnosi, koji odgovaraju njihovom načinu i sklonostima određuju njihov život. Ali kao o postojećem pravu i pravednosti, potaknuti drugima druge narodnosti, vjere i jezika, oni reagiraju nevjerojatno nerazumno. To se događa. Kad je mržnja u našem srcu dugo našla plodno tlo. Mnogi naši unutarnji konflikti imaju korjene u mržnji, pa stoga kaćemo:“Ljubi ili umri“. Ova moderna formulacija objašnjava, što je Isus prije naučavao: Mržnja dijeli osobnost a ljubav ujedinjuje na čudan i neponovljiv način.
Jedan drugi razlog zatš trebamo ljubiti svoje neprijatelje je, da je ljubav jedina snaga koja je sposobna promijeniti neprijatelja u prijatelja.Nikada se nećemo osloboditi neprijatelja, ako se mrćnja susreće s mržnjom; od neprijatelja će mo se osloboditi, ukoliko se oslobodimo neprijateljstva. Narav mržnje je razaranje, kod je narav ljubavi graditi i uređivati. Ljubav mijenja spasonosnom snagom.