Ivan Kovač
– I N M E M O R I A M –
Z B O G O M P R I J A T E L J U …… !
Umro je Miroslav „Ć i r o „ Blažević .
Trener svih trenera, kako su ga zvali, nakon duge borbe sa opakom bolesti u 88.godini svijet je napustio čovjek, koji je obilježio povijest hrvatskog nogometa i sporta općenito. Vođenjem nogometne reprezentacije Hrvatske na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998.godine s kojom je osvojio brončano odličje, otvorio je vrata budućih uspjeha hrvatskog nogometa na evropskoj i svjetskoj sceni.
„Ćiru“ sam upoznao davne 1982.g. kada je kao trener NK“Dinamo“ Zagreb osvojio naslov prvaka tadašnje države u nogometu. Na derbi utakmici „Dinama“ i gostujućeg „Partizana“ Beograd, išao sam u ulozi pratioca svoga prijatelja, invalida u kolicima, kao suport da mu pomažem. Pored toga što je imao godišnju ulaznicu, kao invalid , imao je pravo da sa kolicima izađe na atletsku stazu oko igrališta i da od tamo promatra utakmicu. No redari na utakmici počeli su praviti određene probleme. Tada je sa klupe domaćih igrača ustao jedan gospodin u plavom baloneru sa bijelim svilenim šalom oko vrata. Stadion je uzavreo……! Gledatelji su skandirali: „ Ćiro ! … Ćiro !…Ćiro!“
„Ćiro“ je prišao redarima, dosta oštro je prodiskutirao sa njima, uhvatio za ručke invalidskih kolica moga prijatelja i dogurao ga do kabine sa rezervnim igračima „Dinama“. Tu smo proveli gledajući cijelu utakmicu. To je bio moj prvi susret i upoznavanje sa Miroslavom „Ćirom“ Blažević.
Kasniji životni tokovi i moje funkcije u sportskim asocijacijama dovodile su nas u priliku da se sretnemo još nekoliko puta, najčešće u pauzama uz kavicu, no da stvar bude interesantna , „Ćiro“ se uvijek sjećao načina i vremena kada smo se prvi puta upoznali.
Zadnji puta je naš susret bio vezan za odigravanje utakmice KUP-a između NK“Graničar“- NK“Zagreb“ u Županji, kada je „Ćiro“ bio u ulozi trenera zagrebačke ekipe. Prije toga me zamolio, jer sam bio na funkciji tajnika nogometnog saveza, da ako je moguće, osiguram uvjete smještaja i petodnevni boravak i treninge za cijelu ekipu. To sam vrlo rado učinio za svog prijatelja,no kako nažalost u Županji nije bilo potrebnih smještajnih kapaciteta za to, bili su smješteni u susjednom Orašju n/S.
Vedre naravi,uvijek spreman na šalu i dosjetke, ali prije svega objektivan i korektan u svojim izjavama, živio je nogomet i za nogomet. NK“Dinamu“ kao svojoj najvećoj sportskoj ljubavi, uvijek i u svakom trenutku, vraćao se u svojim sjećanjima.
„Ćiru“ će nogometni i ostali sportski svijet pamtiti kao legendu – „trener svih trenera“.
P o č i v a j u m i r u , p r i j a t e l j u m o j !
Na slici: Prilikom gostovanja u Županji