Dragi i poštovani moji čitatelji, imam ja, štono´se kaže – da prost¨ite – jednu malu vikendičicu koju u obitelji zovemo „kućica“ u Kaštelima, podno brda Kozjak na magistralnom putu za Drniš preko prijevoja Malačka na nadmorskoj visini 477 metara. – Strmo. Jako strmo cesta serpentinama uzbrdo vodi do toga prijevoja. Tim asfaltiranim putom / cestom do prije petnaestak godina, dnevno bi što uzbrdno, što nizbrdoprošlo tijekom cijelog jednog dana tek dvadesetak automobila stanovnika („vlaja“) iz obližnjih sela Lećevice, Divojevića, Radošića i ne znam ti ja kojih sve ne, – a bilo je i vozača-turista koji su tim pravcem od Knina i Drniša krâtili put do mora za kojih desetak kilometara bliži od ostalih varijanti najkraćeg puta do mora i jadranske magistrale koja prolazi uzduž Kaštela tamo do Splita i/ili Trogira.
Prvi puta – bijaše to pred koju godinu – radeći nešto okokuće začuh pusto ljudsko stenjanje, udisanje, puhanje, hvatanje zraka, – a očito više ljudi / osoba istovremeno … ne čuju se koraci trčanja ni hodanja … Podigoh glavu preko živičane ograde, kad tamo skupina biciklista u urednoj ekipnoj biciklističkoj opremi, očito istoga kluba, njih dvadesetak pušu li pušu uzbrdo nemilice brzo vrteći pedale svojih trkaćih bicikla; za njima, na kraju kolone, neki strani auto s stri-četiri bicikla na krovnim nosačima toga osobnog auta.
Danas, ovih sedam-osam zadnjih godina turizam je tamo iza Kozjaka u OPG-ima napravio pravi boom te se auto-promet tom prometnicom umnogostručio a ovi biciklisti, ekipni ali i domaći pojedinačni Kaštelani su „poludili“ za ovom turom bicikliranja. – Isto tako ovih zadnjih godina po svim onim pustopoljinama Dalmatinske zagore, obilježene ili neobilježene su preplavile tzv.“ kross biciklističke staze“ po kojima svojim „ludim“ brdskim biciklima „šaraju“ strani i domaći bicikl-jahači. Gledam ih gdjegod onako zadihane, zapuhane i oznojene kako im sicevi na tim bicikletima i ne trebaju jer su stalno u „stajaćem“ položaju bicikliranja na samim pedalama a onaj uski plastični sic im tek katkad dodirne guzicu. – „Sve i sva polud`lo za vožnjom biciklima po kozjim brdskim stazama i puteljcima“ – rekao bi moj susjed, stari Ante, ovdašnji domorodac.
E, sada, ovo je bio samo uvod u moju jednu malu maštovitu fantaziju i maštariju koju bih ja svima njima preporučio kao idealnu biciklističku „turu“ u Županji, na savskom nasipu po stakleno-glatkoj biciklističkoj stazi poput one od „Formule 1“ a koja nije asfaltirana niti gobava kao ove naprijed opisane po Dalmaciji
Hej, umjesto toga biciklističkog „razbiguzanja“ po kršu i drači Dalmatinske zagore, mogli bi lijepo doći u Županju i ja im preporučujem najbolju moguću bicikl-turu ovako kako sam je zamislio. Vidjet će te i vi domaći da je dobra. Ne, dobra nego odlična čak i za one osobe koje imaju hemoroide pa izbjegavaju trkaće bicikle s onim uskim, tvrdim i šiljastim sicevima.
Ovako: nekim načinom, kako vas volja, dođite na Šlajs odavna ekskluzivno predgrađe Županje poznato po tome što je dijete Šlajsa uvaženi gospodin peof.dr.sc. Mato Arlović (doduše na krilima SDP-a) postao, i sada je aktualni sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske), – dakle dođite na Šlajs, popnite se na nasip nekako dopeljajte i svoj bicikl, okrenite se prema Županji i „zajašite“bicikl, ma kakav on bio; može i onaj što se nekada vreća mekinja iz „Slavonije“ mlinske industrije dovozila kući (kao moj čača Šime).
E, sada, – budite spremni na ugodnu kilometarsku vožnju ako su vam gume ispravne i nemaju „bajlaga“, ali morate imati pravi sic (!), i nebojte se ni za hemoridnu guzicu ni za grbavu, džombavu, kamenjarsku vožnju jer će te se voziti strogo i isključivo kao staklo ravnoj podlozi prošaranoj milimetarskim pukotinama „ugaženoj“ podlozi, širine tridesetak centimetara koju morate pomno, koncentrirano pratiti iako vam koji „izlazak“ iz staze neće naškoditi, – Znači možete i sami pojedinačno, ali možete i u skupini s tim da ako ste u skupini strog omorate voziti u koloni „jedan za drugim“, u protivnom to nije to! Dakle, skoncentrirajte se na „stazu“ a povremeno – zavisno od vještine vozača – možete pogledati i oko sebe te će te uočiti jedinstven pogled na gustom šumom obrasloj obali Save, tamo prijeko s bosanske strane; možda će vam se gdjedje ukazati i vodotok tamnozelene Save u koritu ljetnog vodostaja; od nasipa kojim se vozite do korita rijeke nepregledni tepih zelene trave, divlje kamilice, ljubičaste metvice, – a možda nabasate i na stado stotinjak ovaca predvođenih magarcem i čobanom koji su iz Bosne prešli na ovu stranu radi ljetne ispaše svoje stoke … jer život stočara je takav da uz suglasnost hrvatskih vlasti mogu doći ovamo na ispašu svojih stâda.
I tako, kako rekoh pičite svojim biciklom sve do, recimo županjskih Poloja, što je kojih desetak kilometara. Tamo se okrenite i istim putem nazad do Šlajsa ali će vam sada s desne strane biti Županjske kuće, šećeranski tvornički krug s ogromnim postrojenjima tvornice pa vam preporučujem da u povratku, tamo kod Muzeja na nasipu odložite svoje bicikle i uz „rosfrei“ rukohvat se pored biste moga dragoga i poštovanog profesora Krunoslava Tkalca, spustite se u „reprezentativan“ ugostiteljski objakt birtije na uglu Velikog kraja i Savske ulice pa tamo popijete malo „Ožujsko“pivo pa se onda tako osvježeni i okrijepljeni nakon dvadesetak minuta uz pomoć desnog „rosfrei“ rukohvata vratite do svojega bicikla i nastavite nazad odakle ste došli. – Štos i milina ove ture jest prvenstveno u tome što će te strogo morati paziti da vozite po toj stakleno-ravnoj stazici, a krajičkom lijevog i desnog oka promicat će vam beskonačan livadski travnjak „popločan“ prezelenom travom, cvjetovima tisuća tratinčica, gdjegdje kojega maslačka i one prekrasne ljubičasto-lavandske biljke kojoj bolji poznavatelji znaju i ime, a ja evo već u poodmaklim godinama ne znam kako se zove, unatoč mogućnosti – što namjerno neću – uguglati i saznati kako joj je ime. A možda bih trebao barem iz poštovanja prema dostojanstveno divnog, poštenog i dobrog profesora Tomislava Bačića koji nas je u gimnaziji učio i kemiji i biologiji.
Uh, kako se lijepo i ovako pišući osjećam mogao bih još ovoliko ispisati, ali neću“- Dosta! – Basta!
Zdravi i veseli bili.
