Narodi i nacije se razlikuju po mnogočemu ili svačemu skoro u svakom pogledu pa i u pogledu kompletnih svjetonazora ili samo većeg ili manjeg dijela istog svjetonazora, i – to je nekada dobro ali i nekada loše jer se zbog tih sličnosti a pogotovo različitosti događaju – rjeđe prijateljstva – a, nažalost često i neprijateljstva čak do ratnih sukoba kakvima svjedočimo ovih godina, kao uostalom tijekom cijele povijesti ove civilizacije.
E, to je tako među narodima i među nacijama, ali uzmimo mi naš narod, hrvatski, hrvatsku naciju pa ćemo ostati zaprepašteni bogatstvom mjesnih kulturnih pa dijelom i civilizacijskih navika, navada, pa čak i, blago i dobronamjerno rečeno, čak i nekih (možda) bezvrijednih svjetonazorskih navika, običaja, ponašanja, razmišljanja, i tako dalje, i tako dalje rekao bi moj cijenjeni i uvaženi susjed gospodin Grgić s četrnaestog kata u stanu iznad mojega; – dakle, različitosti koje bi neupućene ili slabo upućene mogle dovesti i do krivih i iskrivlenih zaključaka (zabluda) s obziron na te ražličitosti. – Mi kažemo i uvjereni smo da su te razlike, obzirom da su najčešće (jezično), folklorno pa i običajno, čak i dosta „oštro“ razločite – mi kažemo kako je to bogatstvo našega naroda i nacije. Rezolutno to – bogatstvo različitosti – jest nešto što nas čini ukupno bogatijima u kulturnoj različitosti ali NE(!) i NE(!) u uljudbenoj tradiciji međusobnog ljudskog uvažavanja i međusobne cijenjenosti i pripadnosti jednih prema drugima, pače te (neke) različitosti u javnom i privatnom ophođenju (npr. načina pozdravljanja), – izraz su nacionalnog bogatstva jednog jedinstvenog ali bogatog (hrvatskog) nacionalnog korpusa, iako tu ima, rekoh, i može biti i prilično značajnih različitosti koje ne razdvajaju to jedinstvo nego ga čak obogaćuju jer im je svjetonazorska osnova ista !!! – Recimo, – ljudi smo i griješni smo u mnogočemu i bilo čemu svakodnevnog života pa i u – psovanju!!!
Kada sam došao na studij i život u Splitu iznenadio sam se “maštovitosti“ ali i uobičajenosti načina onog običnog, dnevnog psovanja, naprimjer. – Ajme, – gdje sam to došao!? Iako sam od pokojnog djeda Josine mogao, i čuo – kao dijete – neke psovke koje na ulici u Koloniji nikada (!) nisam čuo., – sada je to ovdje u Splitu, među Dalmošimo došlo toliko uobičajeno kao kod nas u Koloniji:“Dobar dan.“
I, da ne duljim, tako sam prije gotovo petnaestak godina na jednom veleuvaženom skupu odreda visokoobrazovanih ljudi čuo i taj „Haiku imoćanski“ tekst iz usta vrlo, vrlo časnog čovjeka koji ga je izrecitirao i pobrao gromoglasan pljesak u znak odobravanja i „prihvaćenosti“. – I ja sam humoristički primivši taj tekst – s odobravanjem pljeskao. – I, tako, već godinama u svojim tekstovima za vas (i sebe samoga) poštovani moji čitatelji ja čuvam i čuvao sam taj tekst koji mi jeste bio smiješan u rezervi i na čekanju, ali s vremenom i nekom opet „rezervom!“ sam ga čuvao ozbiljno se promišljajući kako će taj tekst „izgledati“ na naslovnici NetŽupanjca. Sa strahom i strahopoštovanjem bio sam oprezan, i, … i, – nekidan rekoh idem ja to objaviti. – Kada sam vidio taj tekst na naslovnici našega (mojega) uvaženog portala ŽupanjacNeta uhvatila me neka nelagoda, neugoda, bogobojazna strepnja i … i nakon nekoliko dana JA SAM ODLUČIO da se ta kolumna „skine“ s NetŽupanjca jer, jer … mislim da dio toga teksta može biti objavljen u npr. „Imotskoj krajini“ ali ne i na našem portalu. – Ne znam … ne znam .. rekoh u Koloniji na Šećerani gdje su tobože živjeli sve odreda „bezbošci“ nije se tako olako (u ovom slučaju i banalno) spominjalo Svevišnjeg kao u ovoj nazovimo je japansko-imotskoj pjesmici; iako u njoj za ovdašnje prilike (a možda i objektivno) nema ništa loše i zločesto a pogotovo ne nešto nečastivo i bogohulno ili nedolično cijelom hrvatskom narodu, – JA SAM ODLUČIO DA SE TAJ TEKST „povuče“ s naslovnice našega i vašega portala bojeći se da bi neki „zločesti“ čitatelj mogao suditi kao o mojemu osobnom životnom stavu i svjetonazoru, i, – i odlučio sam tako kako sam odlučio – pa vi sudite jesam li bio u pravu. – Ipak sam ja Slavonac a ne Imoćanin; iako Dalmoš po podrijetlu jesam(!), iako na to što sam Dalmoš ponosan jesam (!) – jer … jer ako ništa drugo „Hajduk živi vječno!!!
DA NE BIH POVRIJEDIO NEKOGA I NIKOGA OD VAS I „OSLOBODIO“ SEBE SAMOGA, UČINIH TAKO KAKO SAM ČINIO – POVUKAO TEKST.
Zdravi i veseli bili.
