„Tko ima novaca kupa se u moru, a tko nema – kući u LAVORU.“ Danas već treba dodati: „Da, ali samo onaj tko ima LAVOR,“ tu čarobnu posudu kojoj još nije presudila umjetna inteligencija. I neće nikada -dovijeka, – dodao bih ja B.Maričić.
Hajde vi koji kažete da ste pametni i da sve znadete, i vi koji kažete kako je Zemlja okrugla, – hajde vi meni (nama) recite što je to, taj LAVOR!? Ali ne samo onako ovlaš nego, recimo, spada li LAVOR u kućno suđe ili kućno posuđe, ili što već; a, mnoge bi, zapravo, već, trebalo pitati jesu li ikada čak i vidjeli(!) pravi, pravcati LAVOR, jer već godinama u „Peveca“, „Bauhausa“ i drugih bjelosvjetskih Schopova, naći će te samo kojekakve posude, kante, plitice, lončine i ogromne plastične šerpe, uvjeravajući vas da vam prodaju LAVOR. Sumnjam, dakle, nije baš nemoguće da ga se može naći samo na jednom mjestu: vele-maxi-de-luxe-univerzal shopping centru koji je samo jednom mjesečno, svakoga desetoga u mjesecu otvoren cijeli dan i večer, stop-non, bez pokretnih stepenica, bez vlastite garaže – na famoznom, na svijetu jedinstvenom – SAJMU U BENKOVCU(!?) ali na kojemu nema otplatnih râta, kartica, slipova, pe-de-ve-a, carinskih davanja ni kripto valuta osim gotovine, ne Ante nego – EURA.
Najprije, da ne zaboravimo, treba reći kako ova uvodna uzrečica – poslovica više ne vrijedi i iz razloga što i oni koji imaju novaca (!) ne samo zbog toga što nemaju LAVOR nego zato što imaju puno novaca, – kupaju se u (pred)kućnim, privatnim bazenima iako su došli „na more“!!! i budu (ovdje) na moru dvadesetak dana usred ljeta, a niti jednom se ne okupaju u moru
Dakle, ovim malim znanstvenim elaboratom odmah kažimo da LAVOR ne spada niti u suđe niti u posuđe jer niti u kojoj varijanti ne „vežemo“ ga za hranu i prehranu ljudi pa čak niti i životinja, hoćureći – stoke!
Po današnjoj fenomenologiji kućanskih potrepština, LAVOR je nekako najbliži kućnom stroju za pranje rublja – perilica, dakle. Ili, još bolje preteča današnjih (čistohrvatski) – veš-mašina!- E, a je li samo to!? – Ne, nije nego je preteča i kućnoj kâdi i tuš-kabini! Da, a veš-mašini nije i zbog toga što je preteča perilici veš-lonac, onaj pocinčani s dvije hvataljke sa svake strane urešen „limarskim“ utorom (obrubom) kojih desetak centimetara ispod vrha lonca. Da lonca!? Lončine(!) od kojih četrdesetak litara korisnog kapaciteta za „iskuhavanje“ oprane robe, odjeće, mislim. – No, vratimo se LAVORU.
LAVOR je … LAVOR je … LAVOR je multipraktično higijenično-medicinsko-fizioterapeutsko kućno pomagalo koje svaka kuća / dom ima, ili bi trebao/la imati iz razno-raznih a naročito higijeničnih razloga i potreba svakog pa onda i umjetnointeligentnog čo`eka, brajkane moj, – pa još i iz kojekakvih drugih kućansko-tehnološko-organizacijskih razloga i procesa koji se svakodnevno događaju i/ili se mogu dogoditi ukući, stanu, apartmanu i drugim oblicima obitavanja, stalnoga ili privremenoga stanovanja kao normalnih ljudi koji kao ja, što ovo pišem, ili vi koji ovo čitate.
Za one koji ga – LAVOR – nisu nikada vidjeli recimo da je to metalna, emajlirana posuda odnosno posudetina stožasto okruglog oblika koja je u dnu promjera od petanaest/dvadeset/trideset centimetara; bočni dio je guzasto zaobljenog oblika; na vrhu je promjera od šezdeset pa naviše do stotinjak centimetara; najveći ima taj gornji promjer, stručno kazano dimenzije „Fi“ 120 centimetara; obvezno je bijele ili blago bež boje; na samom vrhu, obodu imaju malo zadebljanje recimo modre ili crne boje. Nećete mi vjerovati da se sjećam iz davnina da sam negdje vidio i de-luxe LAVOR prosječne veličine ali dvobojan: vanjski dio je bio tamno-plave skoro modre boje, a unutarnji (iz ozbiljnih razloga!) bio je totalno, ono baš totalno, bijele boje.
E, sada, – kojega će vam vraga u kući još i taj LAVOR? – „E, dico moja“ rekla bi starija 90-godišnja akademkinja, emeritus profesorica, doktorica znanosti svakodnevnoga, zdravoga praktično-obiteljskoga stanovanja i življenja po onoj – „Doživjeti stotu.“
Daklem … da, da „m“ a ne „n“ … dakle, dakle … svaki medicinsko higijeničan i praktičan – a učinkovit – način života čovjeka, zapravo života cijele obitelji pa i ledičnih ljudi, – potrebno je u kući imati baš – LAVOR!!!
Recimo liječnik vam je propisao da za slučaj gljivica na nogama morate terapeutski „natapati“ noge u vodi kojoj ste dodali neku tekuću varijantu lijeka; pa i inače ako ste nešto posebno radili i trebate oprati samo noge; ako ste naumili kiseliti veću količinu kupusa netko od djece će oprati noge u LAVORU i čistim nogama će gnječiti naribani kupus u nekoj velikoj posudi; ako vam je žurno oprati baš ovu jednu određenu svjetlo-plavu košulju nećete valjda zbog toga koristiti onu veliku perilicu; u tom slučaju, dakle slučaju ručnog prnja u LAVORU obvezno je koristit već legendarni „Plavi radion“ a niti slučajno koji drugi deterdžent osim eventualno originalnog „Albus“ sapuna za ručno pranje rublja … i tako dalje, i tako dalje, rekao bi moj cijenjeni i uvaženi susjed, gospodin Grgić s četrnaestoga kata u stanu iznad mojega. – Da, i još jedna specijalna namjena: ako slučajno odlučite okrečiti (čitaj:ličiti, obojati) neki manji dio stana, LAVOR će vam biti idealna posuda za namakanje valjka kojim će te to obaviti. – Još nešto: sjećam se dâna kada bi se odrastao muškarac nakon kakva naporna ljetnoga posla iz LAVORA na HOKLICI kraj bunara gotovo „okupao“ sav gornji dio tijela okupao vodom, naravno iz LAVORA!!!
U ona davna vremena `70-tih Adriano Celentano je na festivalu u San Remu pjevao pjesmu „Chi non lavora non fa l`amore“ a ja sam jadničak čudio se što on pjeva o LAVORU, kad ono jest vraga, ma kakav LAVOR! Ha, ha ….
I, još ovo: pravi LAVOR je onaj proizvođača „Emo“ iz Celja, – ovo drugo su plastične nakaze i nikako nisu, – LAVORI nego kanturine ili kante za koješto drugo. – Čovječe, gdje ćeš namakati noge nego u LAVORU!!!
Prilikom rukovanja LAVOROM morate jako paziti da s njim ne udarite o kakav tvrdi materijal jer će te ga oštetiti i to na način da će negdje na njemu, najčešće baš na dnu, napuknuti i otpasti dio emajla te će ostati crna željezna neemajlirana fleka (!) koja će lako zahrđati pa će te ga morati izbaciti iz uporabe jer će na tome mjestu oštećenja ubrzo nastati rupa i s vašim LAVOROM kao LAVOROM je gotovo. Ubuduće će te iz njega moći na dvorištu hraniti kokoši ili ga uporabljivati za takovo što npr. u bašči, da ne kažem vrtu, kada budete brali kakvo povrće, a kod vađenja krumpira – tako probušen LAVOR – idealan je umjesto one plastične ekološki ne prihvatljive kante od „Jupola“ koja vam je ostala nakon zadnjeg krečenja stana.
Etimološko izvorište i objašnjenje riječi LAVOR nemojte ni „guglati“ ili bilo kako rovariti po rječničkoj literaturi jer LAVOR je, samo i uvijek, i svugdje baš samo – LAVOR!!!
