Poštovani i dragi moji čitatelji u zadnjih nekoliko (više) navrata pisali smo o svemu i svačemu što i nisu baš ozbiljne teme pa rekoh – isprovociran nekim objavljenim podacima – ima i ozbiljnih aktualnih tema o kojima bih štogod mogao reći i napisati.
Prvi kvartali tekućih godina vrijeme je objavljivanja razno-raznih statističkih podataka za prethodne godine o koječemu i svačemu pa sam ostao osupnut, zgrožen i razočaran jednim katastrofalnim podatkom kojega su mediji – čak i javna TV kuća – stidljivo, škrto i potiho, gotovo potajno, skrivečki „zamotano“ prezentirali, a radi se ne o bilo čemu, nego se radi o KATASTROFALNOM, ponavljam KATASTROFALNOM podatku iz oblasti DEMOGRAFIJE!!! Zamislite i promislite, zapitajte se kuda sve to vodi i što nam se u već neposredno nastupajućem vremenu sprema. Dakle,
u 2023. godini, jesenas znači, u HRVATSKOJ JE UPISANO 100 PRVIH RAZREDA OSNOVNIH ŠKOLA MANJE u odnosu na prethodnu godinu !!! – Ponavljam:
u 2023. godini, jesenas je u HRVATSKIM OSNOVNIM ŠKOLAMA UPISANO MANJE 100 PRVIH RAZREDA OSNOVNIH ŠKOLA !!! Slovima: stotinu prvih razreda osnovnih škola manje nego prethodne školske godine !!!
E, Pajdo moj, dokle smo to dogurali? Koji se to vrag s nama događa. I nije to samo naš slučaj, ali mi smo prvi u Europi po iskazanom rezultatu. NACIONALNA TRAGEDIJA! Ponavljam TRAGEDIJA! Još za moga života ako me sreća posluži, bit će nâs ljudi, stanovnika i državljana (Hrvata) manje nego stanovnika San Marinu i Lihtenštajna zajedno.
I „dokturi“ ŠTERC, a poglavioto AKRAP već su ostarjeli jadikujući, kukajući i upozoravajući političare i moćnike na problem o kojemu govorimo: o tome da kao narod propadamo i NESTAJEMO, a oni – političari i moćnici – po zagrebačkim ulicama prde samo o svojim koeficjentima, lopovlucima i kretenski potajno izlistanim švalerajima i pi***rijama oko toga tko je koga i kako je miš j** a kokoš u tuđoj avliji.
A, počelo je davno, davno jer su i Reljković, i Kozarci i mnogi drugi učeni i trezveni ljudi upozoravali na propadanje sela, poljoprivrede, obitelji i obiteljskog autoriteta(!) da, da, obiteljskog autoriteta i poštovanja i poštivanja pravila i tisućljetnih regula toga obiteljskog života!!! – Moj omiljeni Pavao Pavličić na jednom mjestu jedne svoje knjige („Bilo pa prošlo“) kaže kako je ovaj svijet postao INFANTILAN 1970-tih godina kada su očevi počeli oponašati svoju djecu! – Kakva kolosalna misao i zaključak jednog suvremenika, akademika, profesora, komparatista, pisca koji u već „dobrim“ godinama i životnim iskustvom s razumijevanjem zna znanje o svemu i svačemu o čemu piše, što i kako ga okružuje i kako se Arsenov „… ruši zeleni autobus …“ u ambis ništarije, cijele jedne civilizacijske epohe.
Zašto je tomu tako; zašto se to događa pogotovo, naročito suvremenim društvima i državama; razmišlja li se o tome; znanstveno istražuje; čara se i bara do unedogled znanstvenim i kvaziznanstvenim raspravama pa se onda u tim znanstvenim raspravama i „okoliša“ i stidljivo, s oprezom iz navodne pristojnosti, diskretno i licemjerno šuti i zaobilazi biti očit i rječit pa kazati kako, kada i zašto je nastao problem demografskih deficita u suvremenim društvima.
Možda sam ja zadnji i nekompetentan sugovornik u ovoj temi, al` nekoga vraga u gimnazijskim i pravno-fakultetski-znanstvenom obrazovanja naučio sam slobodno zaključivati o društvenim promjenama jer … jer pravne znanosti proučavaju baš te društvene odnose pa i njihove promjene ma kakve one bile od prostitucije, vlasništva, obitelji, kriminalitetu u svemu i svačemu, itd.itd. i, eto takav kakav jesam umislio sam si da stvari glede demografskih deficita izgledaju nekako ovako kako slijedi.
Prije svega raspadanje tradicionalne obitelji s trogeneracijskom strukturom članova te obitelji do kojega je došlo marginaliziranjem poljoprivrede spram obrtničkog pa poluindustrijskog i intenzivnog industrijskog razvoja i ekonomskog napretka industrijske uobličenosti življenja suvremenog čovjeka.
Emancipacija žene kao u svemu ravnopravne članice i društva i braka i obitelji.
Slobodno odlučivanje sve mlađih osoba u izboru načinu života kojim žele organizirati svoj život usvajajući i tražeći od društva priznavanje i društveno uvažavanje svih oblika osobenosti i osobitosti načina življenja ma što to značilo i kako se prakticiralo.
Svjesnost država i društava o posljedicama demografskih deficita.
********
„Ali, znate, ovi koeficjenti … ma dajte … tajnik ima viši koeficjent od nastavnika … ma dajte molim vas … ići ćemo do kraja … pa to je kaj god …“
` enti koefocjente, glupani saborski i ostali obnašatelji visokih funkcija koji subotom paradirate Cvjetnim trgom i sličnim društvenim cušpajzima !!!
