Sada već ne samo da mislim nego vjerujem i znam da sam vam dosadio s jednom mojom ponavljajućom poštapalicom i uvodničarskom „formulom“ pa vas molim da mi još samo ovaj puta dozvolite, – dakle: „Hajde vi sociolozi, psiholozi, patolozi, kritičari i analitičari, stručnjaci i stručnjakinje za komunikologiju i odnose s javnošću, i koji kažete da ste pametni i da sve znate, i da je Zemlja okrugla“ … Hajde vi meni i nama recite tko je veći mačak i pametnjaković u povijesti ljudskoga roda, od onoga kromanjonca, prvog homo sapiensa (nazovimo ga Mate) koji je smislio i napravio prvu MOTIKU, dakle od njega, pračovjeka, i/ili Billa Gatesa koji je smislio i osmislio ovaj vražji INTERNET!? – Tko je – dakle – od njih dvojice pametniji: Mate je izmislio MOTIKU, a ovaj Amerikaner – što li je već – uvalio nam ovaj đavliji INTERNET.
Pitam vâs gospodu stručnjake (i stručnjakinje) jer mi (ja) obična raja smo ovih dana, proljetnih radova motikom u baščama i vrtovima, kopajući razmišljamo i to ne znamo i ne možemo dokučiti. Neki od nas (recimo ja, B.Maričić) su/sam ovih dana pokušali/o s tim Internetom posaditi – (Wordom, Excelom, Power Pointom) – krumpire pa nije išlo, i onda – MOTIKA!!! – Pa, – tko je od njih dvojice pametniji?
U nekoliko navrata do sada sam pisao kako mi suvremenici proživljavamo – nažalost – neki i preživljavamo – epohalne promjene i civilizacijske smjene epoha koje su toliko drastične i korjenite čak u povijesnim kontekstima tako korjenite i bitne, a mi mali ljudi – raja, toga nismo ni svjesni pa zato vâs stručnjake i stručnjakinje pitam to što pitam i pitamo kuda sve to vodi. Mogao bih – doduše – to isto pitati i kakvu babu vračaru, ali … ipak sam ja netko tko drži do sebe i sram me je ići k vračari da mi odgovori. – Nema druge nego „uzdaj se use i svoje kljuse“ i zaključih da je to preteško pitanje za mene jer ja već pedeset godina – naprimjer – vjerujem kako je „Radnički“ bolji od „Graničara“ i kako bi bilo dobro pozvati Marka Livaju da to i ostvarimo, – iako i ovako svih tih pedeset godina mislim da je stvarno – kada se, ono, realno pogleda, ramisli i „izračuna“ sve ukazuje da je „Radnički“ – uistinu uvijek bio i biti će bolji od „Graničara“!!! (I bez Marka Livaje.)
Zadnji, ne samo spoznajni nego i iskustveni podaci i činjenice recimo o klimatološkim promjenama, govore da je sve otišlo k vragu, i ništa nije kao što je bilo, ne prije pedeset godina nego, evo već danas. Primjerice vjetrovi, plime i oseke i još koješta drugo u svezi s morem, toliko se promijenilo, zamiješalo i poludilo da ni stari morski vukovi, ribari-osamdesetgodišnjaci se ne mogu načuditi, niti zaključiti da bura (vrsta vjetra) više uopće ne sliči onoj buri, onoj za koju se znalo skoro u sat kada će početi i kada će zvršiti, – od pamtivijeka kada će i koliko puhati; plime dižu brodove na obale; lebić (također vjetar) koji je bio dva do tri puta godišnje, sada puše svaki treći dan … itd.itd. _ Ili, – što s autima? – sada su oni koji su ih zagovarali (ove aute na struju) da bi najbolje bilo sve vratiti po starome jer su tamo neki pametnjakovići zaključili da su se zahebali prije desetak godina kada su tvrdili da ove naše kante od auta treba u staro željezo …; Merkelica je rekla da će ugasiti sve nuklearke, a nekidan kažu kako je to najčistiji energent … sada spominju nekakav vodik kao pogonsko gorivo a ja im tvrdim da je moj Spaček prije pedeset godina manje štetio i štetio kupusu i salati, i krumpirima koje evo sadim a ne znam hoće li uopće niknuti!!! Jer mu je sjeme još pri kupnji izgledalo čudno a na deklaraciji je pisalo da je nizozemski a da ga „stavlja“ na tržište neka talijanska firma pa je preko Širokog brijega stigao k nama.
Pa onda društvene promjene. Da ti mozak stane. Nekada su bili državnici (a i onda ih se našlo bilo-kakvih i nikakvih) – danas sve budaletina do budaletine: onaj Trump, koji je lud da ne bi mogao biti niti predsjednik/predstavnik negdašnje Prvomajske ulice; onaj drugi ne zna se vratiti kući jer je zaboravio gdje stanuje; onaj luđak Putin otrovao čovjeka (doduše na sjevernom polu Zemlje) i kaže kako je umro „od sindroma iznenadne smrti“ u zatvorskoj šetnji na minus četrdeset stupnjeva (a bio je samo u zatvorskoj pidžami); u mojoj ulici stanuje više Kineza, Malezijaca, i Korejanaca nego Vlaja iz Dalmatinske zagore …; naš predsjednika koji se kelji i belji našem premijeru k`o Franjo Gulaš čika-Stevi Pupavcu iza ćoška dućana i one male šećeranske tržnice …
Ozbiljno govoreći, ovako sa stajališta „zdrave pameti“ i životnog iskustva ali i „naučenog znanja“ u gimnazijama i fakultetima (prije Bolonjske reforma) učeći, savladaš i „usvojiš“ kao rezultate sveopćeg i posebnog znanstvenog korpusa čovječanstva kao „tvrda“ i neosporna stajališta i spoznaje – kanone, – zaključiš, dakle, da je ovome aktualnom stanju ljudi, čovjeka, prirode i društva, kakvo danas imamo kumovalo nekoliko čimbenika, ljudskih umotvorina i ljudsko-čovječnih „ambicioza“ koje mu se sada obijaju o glavu, i ne samo glavu nego i opću i posebnu ljudsku i osobnu sudbinu:
Opća i posebna prosvijećenost čovjeka i ljudi u svakom pogledu;
Hedonizam kao životno-obavezno ljudsko urođenje i prvenstveni ljudski poticaj u ljudskim svekolikim djelatnostima i životima;
Napredak, tehnološki tehnički i svakodnevni bez objektivne i opravdane ljudske potrebe tamo gdje čovjeku treba pa i tamo gdje mu kao ljudskoj vrsti to i ne treba;
Velike društveno statusne promjene neemancipiranih, kroz povijest potisnutih društvenih skupina, bivših staleža, slojeva i posebno osobenosnih svjetonazora u prakticiranju životnih potreba i navika;
Olako odustajanje od tisućljetnih kanona uređenih ljudskih međuodnosa i osobnih životnih ciljeva i načina njihovog dohvaćanja;
I, još, puno toga na tragu i životnosti čovjeka kao društvenog bića i autonomne osobne ljudske spodobe.
Zaključno govoreći, dâj ti sada budi pametan. – Ma, „nema rađe do kopanja“, rekao bi moj prijatelj, apsolvent na Kemijsko-tehnološkom fakultetu Marko Baković iz Duvna kada smo ono jedne zgode 70-tih radili (nešto kopali) preko student-servisa!!!
