Novinarski TV majstor – čak bih rekao poput novinarskog TV velemajstora Gorana Milića, i/ili, dakako, Ivana Hetricha , – dakle, znalac znanja, zvanja i zanimanja TV novinara, po imenu Dubravko MERLIĆ, ovih dana nam jednom tjedno servira na gledanje i slušanje emisiju “MODERNA VREMENA” – I, – sada, kako su to vremena o kojima i ja često – nekima (mlađahim osobama), možda i malo dosadno – pišem o tim negdašnjim vremenima, koja se u kulturološkim razdobljima nazivaju baš “moděrna” – došao sam na “svoje” jer odavna sam smislio nešto iz toga vremena o čemu bih htio nešto kazati – a, da se razumijemo, – radi se o ne baš značajnoj stvari koja mi se u sjećanjima na roditeljski dom vrati gotovo pred očima u svom vjerno pravom, stvarnom obliku, – a spada u ta “Moderna vremena.”
HOKLICA !!! – Opći pojam: “sjedalica”; stolica. – Eeee … ali ne baš bilo kakva ili nekakva nikakva stolica / sjedalica, – To je sjedalica-stolica par excellence; a vremenom je, pa uostalom – pogotovo danas je, nezasluženo banalizirana, napuštena, zapuštena, zaboravljena, isturena i izgurana iz aktualnog vremena … – Bila je tako uobičajena, neprimjetna, gotovo nevidljiva, a neizostavna u milijunima kućanstava. Gotovo srasla s našim svakodnevnim pokretima i potrebama kao i svakodnevno ručavanje i objedovanje – bilo kakvo jedenje s nje, baš i baš s nje, – svakodnevno pa i makar i samo razgovorno sjedenje ili pijenje rakije ili vina, a pogotovo crne, “prave”, “turske” kave za zimskih dana, bilo je – bilo je kao zakonom određeno mjesto pijenja te “prave” kave, sjedeći na HOKLICAMA oko kuhinjskog stola.
Hajdmo ovako: Što sve ne smije imati neka stolica / sjedalica, a da bi bila, njezino veličanstvo – HOKLICA!? – Prije svega ne smije imati naslon niti rukonaslone; ne smije imati ni manje ni više potpornih “nogu” od četiri; ne smije imati bilo kakve, odnosno, nikakave dodatne elemente u službi učvrščivaća (npr. nekakve križne ili slične “poveznice” četiriju “nogu”, nosača sjedaće površine / sjedišta itd.itd); niti jedan dio nje ne smije biti ukrašen, urešen ili ornamentiran bilo kakvim uljepšavajućim rezbarijama ili čime sličnim; ne smije biti lakirna bilo kojim i bilo kakvim mat ili sjajnim prozirnim lakom; u jednoj sjedaćoj garniture ne smije ih biti više od četiri komada; sjedište s donje strane ne smije biti nikako s bilo čim obojano ili lakirano; visina sjedišta, veličine cca 50cm ne smije biti ni manja ni viša od 47 centimetra; u jednoj garnituri ne smije biti različitih boja pa niti različitih, pogotovo, kojekavih nijansi jedne boje; niti jedan od četiriju nosivih elemenata (“nogu”) ne smije imati bilo kakve potplate bilo koje vrste, i tako dalje, i tako dalje, rekao bi moj susjed gospodin Grgić s četrnaestog kata u stanu iznad moga.
Neš´ ti stolice, neš´ti sjedalice, – reći će neki neodgovorni od vas!? … ali, čekaj čovječe – HOKLICA je jedina stolica na kojoj čovjek može postići jedinstven, ispravan ergonomsi i anatomski položaj tijela za zdravo konzumiranje hrane; ako sjediš na otomanu na njoj – HOKLICI – možeš pisati domaći rad (jer ti majka na stolu pravi rezance za juhu); zgodna je i “pri ruci je” za popeti se na nju i promjeniti žarulju; dobro dođe za namjestiti firangle na prozoru; na njoj se možeš “postaviti” u povoljan I pravilan pložaj za sviranje violine, harmonike ili tambure; s nje možeš ako nisi baš visinom malešan, – možeš i okrečiti cijeli stan; pravilno poredane s pripadajućim kuhinjskim stolom čine jedinstven vizualno i “organizirano” jedinstvo kuhinjskog namještaja; vrlo je jednostavna za namjestiti je za objed ili koji drugi poslić; na svinjokolji je “Bogom dana” kod šlajmovanja tankih svinjskih crijeva za izradu kobasica; na njoj možeš postići zdrav i ispravan položaj tijela kod čitanja malo dosadnijih knjiga jer nećeš doći u zamku da zaspeš i da ti se knjiga zatvori pa da sutra ne znaš na kojoj si stranici još bio svjestan da čitaš baš tu knjigu; ako si malo spretan možeš pri čitanju na onoj donjoj “prečki” između nosača “nogu”, – možeš malo odmoriti (podići) jednu svoju nogu (pogotovo lijevu) za bolji krvotok u nožnim krvnim sudovima; poželjno je ili gotovo obavezno je da sjedište bude iste ili gotovo iste boje kao kredenac u kuhinji …
Da, svakako ne smijem zaboraviti da to nije stolica iz one pjesme “Birtašice poredaj stolice” jer HOKLICA nije stolica niti sjedalica za javne prostore niti u bilo kojoj prigodi može to biti čak niti u varijanti “snađi se druže”! To bi bilo ponižavajuće za gotovo svetost HOKLICE koju ona u našim životima zaslužuje i bio bi teški dizajnerski virtualni krah autora kombinacije uređenja prostornog, interijerskog elaborata i učinka u bilo kojoj javnoj uporabi !!!
Pa, dobro, a kako je to onda izgledala ta vaša (naša) HOKLICA)!? – Otprilike, ili točno avako kako slijedi. – Sjedište ili sjedaći dio HOKLICE bio je od jednog komada drvene daske, za jedan centimetar širi od nosača sjedalice koji je bio ispod sjedišta, a sastojao se, ili je bio ravan s njime, od četiri međusobno vezana dijela koji su stolarskim spojem podržani drvofiksovim učvršćivaćem povezanim s donjim dijelom stolice ; dakle taj sjedaći dio HOKLICE mogao je biti istih dimenzija, a najčešće je bio za jedan centimetar širi od površine HOKLICE i bio je iste boje kao kredenac u kuhinji. Pored toga gornjeg “nosivog” dijela, HOKLICA je imala i međusobno povezane “vodoravnie učvrščivače,” “prečke” svih četiriju “nogu”, nosača sjedaćeg dijela HOKLICE što je pridonosilo nosivosti i stabilnosti, a koje su bile bijele ili, pak, neke bež boje koja je odudarala od osnovne, temeljne koloristične varijante ili “imidža” kredence i ostalih pripadajučih dijelova kunjinjskog namještaja (razno-razne niske komode u kojima se držalo kuhinjsko posuđe tipa tepsija i ovećih lonaca koji nisu mogli biti smješteni u skučeni prostor donjeg dijela kredenca).
Jedan akcesorni dio kuhinjskog namještaja, pored kredenca i HOKLICA kao glavnih dijelova kuhinjskog namještaja, često je tu negdje neposredno uz šporet znao biti i “sanduk” za drva pripremljenim za loženje, tu odmah lijevo ili desno od šporeta. I on je bojama gornjag dijela i donjega dijela “morao!” biti usklađen s bojom kredenca i sjedajućim površinama HOKLICA.
Uostalom, ima tu još puno, puno stvari koje bi za HOKLICU trebale biti istaknute i navedene, – ali za ovaj puta mislim da je dosta i dovoljno, – rekli bi i vi, – jel´da !!!
Zdravi i veseli bili.