JUTARNJI ISTRAŽUJE

Kako i s kim posluje državna tvrtka koja je bila na meti javnosti zbog spore pomoći razrušenom području

Damir Juzbašić Srđan Vrančić/Cropix

Skladišta su čuvanija od washingtonskog Capitol Hilla, no kad zaškripi, brzo se otkrije da se u njima i nije baš bogzna što čuvalo, da treba puno previše vremena kako bi se pomoć zaputila do mjesta katastrofe i da će pomoć stanovnicima Petrinje prije stići iz Litve, nego iz domaćih rezervi.

Tužna je to priča o državnim robnim zalihama, prehrambenim i neprehrambenim artiklima koje država iz godine u godinu sprema za slučajeve katastrofa – ratova, prirodnih nepogoda ili ekoloških kataklizmi – kao što je bio i ovaj nesretni 29. prosinca kad je Baniju zadesio potres od 6,2 stupnja po Richteru.

Štete na kućama ima više od 50 tisuća stanovnika, očekuje se da će neuseljivo biti najmanje tri tisuće nekretnina, oštećeno je i 11 škola, a sudeći prema podacima Ministarstva gospodarstva, pomoć stradalima iz robnih se zaliha aktivnije počela slati tek nakon kritika medija.

Između ostaloga, na Baniju je dosad otišlo ukupno 517 kreveta, 83 stambena kontejnera, 45 agregata i 17 tisuća litara goriva.
Poslano je potom i 7000 kilograma mesnih narezaka, 35 tona kruha, 5400 kilograma kokošjih pašteta, zatim plahte, jastučnice, grijalice i 14 tona mesa.

To je sad već dobra bilanca s obzirom na to da je još 4. siječnja, dakle šest dana poslije razornog potresa, na Baniju bilo poslano samo 25 stambenih kontejnera, stigli su kreveti, agregati i 6000 litara goriva, a od hrane samo 2000 kilograma pašteta, 28 tona kruha i 3800 kilograma konzervi mesnog nareska.

U međuvremenu dio stradalnika i dalje spava pod otvorenim nebom, a umjesto države, pripremu toplih obroka na sebe je preuzela ekipa samoorganiziranih kuhara, istih onih kojima je država uoči Božića zatvorila objekte, a potom im obećala da će im u vrijeme pandemije nadoknaditi troškove režija.

Bilo bi nepravedno reći da smo iznenađeni: pa povijest samostalne Hrvatske obilježena je skandalima vezanima uz stanje robnih zaliha, podizale su se optužnice i vodila suđenja, iščuđavalo se nad praznim skladištima, skandaliziralo zbog lažnih obračuna – jedino se od tog silnog zijevanja na kraju zaboravilo primiti posla pa državna skladišta napokon dovesti do stanja kako je to zakonom i propisano.

Evo, još je 1996. Vladimir Šeks predsjedao saborskim povjerenstvom osnovanim zbog sumnji da se u robnim zalihama napuhuju zalihe žita, a potom ispod cijene prodaju privatnim tvrtkama koje ga, za znatno veće iznose, poslije preprodavaju na međunarodnim tržištima.

Iščuđavao se nad tom državnom smočnicom i Ivica Račan kad je, oko 2000. godine, otkrio da u skladištima ima robe koja ne pripada u zalihe. Poput milijun litara vina, ali i manjak od 110 tisuća tona pšenice.

Razrogačio je oči potom i Ivo Sanader. On je 2003. godine, naime, iz robnih zaliha namjeravao poslati humanitarnu pomoć za potresom pogođeni Iran, no ispostavilo se da u državnim robnim zalihama nema osnovnih potrepština – nedostajale su deke, pelene i toaletni papir, a nije bilo ni mlijeka u prahu.

I on je obećao srediti stanje, ali očito je zaboravio pa smo tako 2011. godine dočekali da USKOK podigne optužnicu protiv šestorice optuženih zato što je iz robnih zaliha opet nestalo žito.

Sumnjalo se da je upletena i jedna gospodarska inspektorica – ona je, navodno, obavila nadzor te lažno upisala stanje zaliha, a 2013. godine optuženi su nepravomoćno proglašeni krivima.

Uslijedilo je razdoblje mira i blagostanja u kojem se robne zalihe praktično nije spominjalo, osim što su mediji tu i tamo izvještavali kako neki ministar gospodarstva, za potrebe rezervi, nabavlja kokošje paštete.

“Te zalihe, između ostaloga, služe i za potrebe potresa”, pojašnjavali su tada iz Ministarstva Ivana Vrdoljaka.
Jedino što je potres, nažalost, i stigao, a kokošje paštete puno predugo putovale do korisnika.

S krajem 2019. godine, izvijestilo je Ministarstvo gospodarstva, vrijednost robnih zaliha iznosila je 537 milijuna kuna, a samo u 2019. država je za te potrebe nabavila robe u vrijednosti od 106 milijuna kuna, među kojima najviše pšenice, potom kukuruza, riže i brašna, konzervi i mesa, 15 agregata, 32 cisterne, 5000 mobilnih brana, 12.000 vreća za spavanje, šest tisuća box-barijera i još šest šatora.

Koliko je ukupno stanje robnih zaliha, međutim, ovo izvješće ne otkriva, kao ni informaciju odgovaraju li brojke s papira stvarnom stanju za koje se tijekom povijesti nebrojeno puta pokazalo – da je manjkavo.

Kako se takve stvari ne bi događale, Zakonom o strateškim robnim zalihama propisano je da Vlada svake godine mora usvojiti Godišnji program robnih zaliha i bilancu, ali od Ministarstva gospodarstva nismo dobili odgovor jesu li te dokumente doista i donijeli.

Tajnom su proglašene i lokacije na kojima se nalaze skladišta, ali su mediji zato otkrili da je, barem kad je u pitanju skladište u Glini, Ministarstvo gospodarstva njegovo čuvanje povjerilo agroturističkoj zadruzi Veličanka koja se bavi održavanjem zelenih površina, a čiji je upravitelj, pak, Stanko Raguž, jedan od članova Zajednice branitelja HDZ-a “Gojko Šušak”.

Veze između HDZ-a i Robnih zaliha, međutim, Jutarnji je ekskluzivno otkrio i na primjeru suradnje s tvrtkom Slavonija Županja u kojoj je do 2016. bio zaposlen i sadašnji čelnik Ravnateljstva za robne zalihe Damir Juzbašić.

Kako je Nedjeljni detaljno istražio, Ravnateljstvo je sklapalo milijunske poslove s tvrtkom u kojoj je taj istaknuti HDZ-ovac sve do stupanja na dužnost radio kao voditelj pravnih i kadrovskih poslova, a koju baš od 2017., kada je preuzeo robne rezerve, sada vodi Vedran Čuljak, sin HDZ-ova veterana Tomislava Čuljka.

Damir Juzbašić, odnedavno i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Županje, na dužnost pomoćnika ministra gospodarstva u Upravi za inspekcijske poslove stupio je u veljači 2016., u vrijeme tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića, a na čelo Ravnateljstva za robne zalihe došao je 2017. nakon što je dotadašnji HNS-ov pomoćnik ministra Ivo Milatić postao državni tajnik za energetiku u istome Ministarstvu i prebacio se u HDZ.

U tvrtki Slavonija Županja, prema službenoj biografiji, radio je od 2005. do 2016. kao šef pravnih i kadrovskih poslova, dakle 11 godina.

S tom je tvrtkom poslovala i bivša SDP-ova vlast, a prema podacima koje smo izvukli iz državne riznice, od 2013. do 2015., u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, prosječno su godišnje od Robnih zaliha ostvarivali oko 330.000 kuna prihoda.

No, s promjenom vlasti te nakon što će pomoćnikom ministra postati Juzbašić, prihodi s Robnim zalihama im se udvostručuju na gotovo 740.000 kuna, da bi u razdoblju od 2017. godine do danas kontinuirano rasli za šest puta.

Tada su od robnih zaliha zaradili 1,3 milijuna kuna, 2018. taj se iznos penje na 1,6 milijuna kuna, 2019. na gotovo 1,7 milijuna kuna, a prošle godine na 1,8 milijuna.

Samo u ove četiri godine, otkad Robnim zalihama upravlja Juzbašić, od te Uprave Ministarstva gospodarstva isplaćeno im je 6,4 milijuna kuna, a ukupno u vrijeme HDZ-ove vlasti od 2016. do danas zaradili su gotovo 7,4 milijuna kuna.
Prema podacima iz državne riznice, čak su i u ovoj godini dobili 144.000 kuna, iako je tvrtka u vlasništvu Viro grupe, odnosno županjske Sladorane, od studenoga prošle godine u predstečajnom postupku.

Slavonija Županja poduzeće je koje je sve do 1991. bilo dio poljoprivredno-prehrambenog kombinata Županja, do 1994. poslovalo je kao društveno poduzeće, a otad do 2000. kao dioničko društvo Slavonija.

Te je godine otvoren stečaj koji je trajao sve do 2004., a tada postaje društvo u vlasništvu države.

Godinu dana poslije i Juzbašić počinje tamo raditi, a potom ih 2011. kupuje Viro grupa.

Za kupnju većinskog paketa od 76 posto dionica Sladorana Županja platila je 57,29 milijuna kuna i obvezala se uložiti još deset milijuna kuna.

Zbog blokade računa od 7,8 milijuna kuna u studenome prošle godine otvoren je predstečajni postupak.

U predstečaj ih je, pisali su mediji, povukao Viro (koji je i sam u predstečaju zbog 340 milijuna kuna) jer je Erste banka aktivirala zadužnice za kreditno jamstvo.

Vjerovnicima koji u predstečaju potražuju 186 milijuna kuna predlaže se da potraživanja pretvore u vlasnički udjel.
U suprotnom, predlaže se otpis čak 90 posto potraživanja.

Tvrtka ima svoje silose za žitarice i uljarice kapaciteta oko 80.000 tona, a prodaju i brašno pa se može pretpostaviti da su tu vrstu usluge obavljali i za Ministarstvo gospodarstva.

Prema onome što smo mogli istražiti u elektroničkom oglasniku javne nabave, od 2015. do danas Ravnateljstvo za robne zalihe nije putem javnog natječaja sklapalo poslove s tvrtkom Slavonija Županja. Tijekom godina su nabavljali različite prehrambene i neprehrambene proizvode: od pšenice, kukuruza, tjestenine, sira, riže, konzervi i mesa pa do vreća za spavanje, šatora, kontejnera, autocisterni, brana i hidrauličnih aparata za spašavanje.

Putem javne nabave 2016. su nabavili tonu, a 2018. tri tone bijelog šećera.

Na ta dva natječaja javila se jedino tvrtka Viro, za što im je ukupno plaćeno 17,1 milijun kuna.

Na čelu tvrtke koja ima unosne poslove s Ravnateljstvom za robne zalihe od 2017. je Vedran Čuljak, kao član Uprave koji jedini zastupa tvrtku. Osim što je na čelu tvrtke koja posluje s Robnim zalihama koje vodi HDZ-ovac Juzbašić, ujedno je i potpredsjednik Gradskog odbora HDZ-a Vinkovci, a bio je i pročelnik Gradskog ureda za gospodarstvo te autor strategije razvoja grada.

Damir Juzbašić, osim što je 11 godina radio u tvrtki Slavonija Županja, od 2005. do 2013. bio je i predsjednik Nadzornog odbora Komunalca, a od 2013. do 2016., kada je otišao u Ministarstvo, zamjenik predsjednice Nadzornog odbora ove županjske javne komunalne tvrtke. Član je i Upravnog vijeća Agencije za ugljikovodike.

U svom vlasništvu ima i obrt za poljoprivrednu proizvodnju koji, kako smo istražili, nije prijavio u imovinskoj kartici, a prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa to je bio dužan napraviti.

Riječ je o obrtu Rutiner za uzgoj bobičastog, orašastog i ostalog voća, koji je osnovan 2019. godine.

U imovinskoj kartici prijavio je mjesečnu plaću od 13.900 kuna, godišnji prihod od imovine od 88.000 kuna, koji stječe od najma poslovnog prostora u Županji, godišnje zaradi i 6000 kuna od glazbenih nastupa, a prijavio je i 12.000 eura štednje od imovinskih prihoda.

Ima kredit od 120.000 eura iz 2014., kuću s okućnicom u Županji od 274 četvorna metra, vrijednu 1,7 milijuna kuna, te Mazdu 6 iz 2004., vrijednu 30.000 kuna.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa potvrdilo nam je kako je Juzbašić kao dužnosnik morao prijaviti obrt i prihode od njega te prebaciti upravljanje na računovođu, pa će sada provjeriti njegovu imovinu.

“U odnosu na dužnosnika Damira Juzbašića, Povjerenstvo će izvršiti redovitu provjeru podataka iz izvješća o imovinskom stanju, i to u dijelu koji se odnosi na poslovne udjele, dionice i vrijednosne papire u poslovnim subjektima te prihode dužnosnika, a u kojoj će provjeriti navode iz vašeg upita. Povjerenstvo će također otvoriti predmet u kojem će ispitati navode vezane za moguće obavljanje poslova upravljanja obrtom u vlasništvu dužnosnika”, poručili su iz Povjerenstva.

Podsjećaju na relevantne odredbe Zakona o sprečavanju sukoba interesa kojim je, u članku 8. stavku 6., propisano da su dužnosnici u izvješću o imovinskom stanju obvezni navesti, između ostaloga, udjele u vlasništvu poslovnih subjekata, pa tako i udjele u vlasništvu obrta.

“U slučaju da je obrt osnovan u vrijeme mandata, dužnosnici su navedenu promjenu obvezni navesti u imovinskoj kartici istekom godine u kojoj je promjena nastala, konkretno istekom godine u kojoj je obrt osnovan. Također, dužnosnici su obvezni u izvješću o imovinskom stanju navesti i dohodak od poslovanja obrta u svom vlasništvu”, pojašnjavaju nam u Povjerenstvu, iz čega proizlazi da je Juzbašić morao prijaviti obrt krajem 2019. godine.

Tvrde i kako je zakonom propisano da dužnosnici ne mogu obavljati poslove upravljanja poslovnim subjektima.
“S obzirom na to da je obrt poslovni subjekt u smislu tog zakona, dužnosnici tijekom mandata te u razdoblju od godinu dana nakon mandata ne mogu obavljati poslove upravljanja obrtom, nego, ako žele zadržati obrt u svom vlasništvu, poslove upravljanja obrtom trebaju prenijeti na poslovođu”, upozoravaju u Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa.

Juzbašić je čelnik Gradskog odbora HDZ-a Županje postao u tijesnoj bitki u kojoj je, sa samo 80 glasova prednosti, pobijedio aktualnoga gradonačelnika Davora Miličevića, poznatog, pak, iz afere u kojoj je grad, kojemu je na čelu, navodno od mesnice u njegovu suvlasništvu kupio 600 kilograma kulena.

Štoviše, Miličević je u studenome prošle godine rekao za Jutarnji kako je priča o kulenu izašla uoči unutarstranačkih izbora kako bi ga se ocrnilo, a kako je njezin glasnik bio upravo Juzbašić.

“Juzbašiću sam po stranačkom ključu pomagao da ode u Zagreb i dobije posao. Bio je ravnatelj Robnih zaliha, pomoćnik je ministra, a sada hoće ovdje. Dobro, nema problema… Ali, ta ekipa stoji iza ovih napada. To su sve ljudi koje sam ja zapošljavao i dao im priliku”, otkrio je tada recept HDZ-ova kadroviranja po državnoj upravi gradonačelnik Županje.
Tko zna bi li malo bolje surađivali da je nešto od tog kulena završilo u Robnim zalihama…

Odgovor iz Ministarstva gospodarstva na upit o Juzbašiću

Iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja poslali su odgovore na naš upit nakon objave teksta u tiskanom izdanju, u kojem nisu ništa demantirali, već su potvrdili kako je Juzbašić do veljače 2016. bio zaposlenik Slavonija Županje, uz napomenu kako u toj tvrtki nije bio član Uprave, nije bio osoba ovlaštena za zastupanje niti je bio vlasnički povezan s tvrtkom.

„Od veljače 2016. Damir Juzbašić je imenovan pomoćnikom ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta, zadužen za poslove inspekcije u gospodarstvu. Od mjeseca studenoga 2017. raspoređen je na poslove upravljanja Ravnateljstvom za robne zalihe. Iz svega navedenoga je razvidno kako od 2013. do kraja 2017. Damir Juzbašić nije ni na koji način bio vezan uz rad Ravnateljstva za robne zalihe te samim time niti u mogućnosti bivanja u situacijama koje se tiču mogućega sukoba interesa”, odgovorili su na naš upit o mogućem sukobu interesa, ali ne i kako to da je vrijednost poslova s njegovom bivšom tvrtkom u njegovom mandatu narasla za šest puta u usporedbi s, primjerice, 2013.

Nisu odgovorili ni na pitanje što su konkretno radili s tom tvrtkom, čuvaju li možda robu u njihovim silosima ili kupuju brašno, niti kako to da poslovi nisu išli putem javnog natječaja, jer to sve predstavlja – državnu tajnu.

„Sukladno članku 9. Zakona o strateškim robnim zalihama, Ravnateljstvo za robne zalihe ima obaveze stvaranje, obnavljanje, uporabu i korištenje robnih zaliha, te osiguravanje skladišnoga prostora za smještaj i čuvanje robnih zaliha, a sve na temelju Bilance strateških robnih zaliha. Razmještaj robnih zaliha po područjima, kao i osnovni teritorijalni razmještaj robnih zaliha sukladno članku 11. državna su tajna”, odgovaraju.

Na naše pitanje je li im sporno što Ravnateljstvo posluje s tvrtkom koju od 2017., baš kad je Juzbašić došao na čelo Robnih zaliha, vodi još jedan HDZ-ovac, Vedran Čuljak, sin Tomislava Čuljka, odgovorili su kako se do danas tamo izmijenilo punu članova Uprave i kako s tom tvrtkom surađuju od 2004.

„Ravnateljstvo za robne zalihe s tvrtkom Slavonija Županja d.d. surađuje od samoga osnivanja društva koje su 2004. osnovali Ravnateljstvo za robne zalihe, Ministarstvo financija i DAB, te je dugi niz godina tvrtka bila u većinskom vlasništvu Ravnateljstva za robne zalihe i vlasništvu institucija Republike Hrvatske. U tvrtki Slavonija Županja d.d. se u razdoblju od osnivanja do danas, posljedično, izmijenilo više članova uprave društva”, odgovaraju.

Tvrtka je, inače, od 2011. u većinskom vlasništvu Viro grupe.
Kada je riječ o tome da su i ove godine s njima poslovali, iako je tvrtka u studenom prošle godine ušla u predstečaj, odgovorili su da za to nema zapreka.
„Zakon o strateškim robnim zalihama ograničava poslovanje Ravnateljstva za robne zalihe, sukladno članku 20. stavak 3., onim pravnim i fizičkim osobama kojima je u posljednje dvije godine pravomoćnom sudskom odlukom ili rješenjem o prekršaju izrečena mjera sigurnosti ili zaštitna mjera zabrane rada, kao i skladištarima koji su zbog nemara prouzročili pad kvalitete robe i umanjenje tržišne vrijednosti robe u vlasništvu. Tvrtka Slavonija Županja d.d. nema zapreke zbog kojih ne bi bila moguća poslovna suradnja s Ravnateljstvom za robne zalihe”, kažu.

Na naše otkriće da je Juzbašić 2019. osnovao poljoprivredni obrt koji nije prijavio u imovinskoj kartici, a prema Zakonu je to trebao učiniti istekom godine kada je i osnovan, odgovorili su kako sukladno članku 13. stavak 3. Zakona o sprječavanju sukoba interesa nije potrebno zatražiti prethodno odobrenje od Povjerenstva za odlučivanje o sukoba interesa za obavljanje samostalne poljoprivredne djelatnosti.

„Rutiner, obrt za poljoprivrednu djelatnost registriran je u obrtom registru isključivo za proizvodnju orašastoga i bobičastoga voća u lipnju 2019., te u 2019. nije ostvario prihod. Sukladno članku 8. stavak 2. dužnosnik je dužan ako dođe do bitne izmjene imovinskoga stanja za vrijeme obnašanja mandata protekom godine u kojoj se promjena dogodila podnijeti izvješće u roku od 30 dana po proteku godine. Svi prihodi obrta Rutiner ostvareni u 2020. bit će uredno evidentirani izmjenom imovinske kartice Damira Juzbašića u zakonskom roku od 30 dana po proteku 2020. godine”, odgovorili su.

Nisu pak odgovorili je li Juzbašić prenio upravljanje obrtom na drugu osobu, što je također bio dužan napraviti. (Goran Penić)

Piše: Goran Penić, Dora Koretić

izvor jutarnji.hr